Jutros sam se probudila, kad ono TREĆI PRVOGA. Tukac, mene dva puta. Jučer, drugi prvoga. Neki dan uzoriti Bozanić , narod. U isto vrijeme, gradonačelnik Virovitice, Markača i Jubitoa. Oba su pala. Barel nafte se digao na 100 dolara. Dok se jednima diže rejting, drugima pada.Jedina konstanta nije Constanta, vengo Pašteta, bjeloglavi sup s Gornjeg grada. Otvoriš dalekovidnicu, ona izleti. Kako ne jedem paštete, nisam se uvjerila u staru priču da se ispod svakoga poklopca paštete krije ONA, ledi Sjeda glava.
Sjedim i mislim gdje sam griješila sve ove dane, mjesece , godinu. Za svećarskim stolom smo neku noć podvlačili crtu iza 365 dana. Dijelili smo jedni drugima ocjene. Na pitanje unuka, naslijednika stare majke mog Tukca; koju bi ona ocjenu dala meni, jednoj od tri snahe, poštujući raspon ocjena od 1 do pet, dobila sam bez zadrške ocjenu NULA. Ništicu!
Šire obrazloženje odluke nije me zanimalo. Ipak da se zna; u vrijednosnom smislu najnižu ocjenu bi ONA dala za kurvaluk i nepoštenje.
I, di sam ja tu? Nigdje. Niđe. Na ništici. Koliko ću morati uložiti truda za osvojiti jedinicu?!
Obećala sam sebi kako ću ove godine biti KURVA, ali poštena.
Svekrva će prva znati za moj kurvaluk.
Sutra joj oćale neću odnijeti na popravak. Kad netko ima tako dobar vid, oćale mu očigledno i ne trebaju.
Tko će t/koga, ako ne svoj svoga.
E, hebi se Prijo, majko Tukca, mog!
Post je objavljen 03.01.2008. u 07:33 sati.