Pregled posta

Nafta sto dolara po barelu! Što sad? Od Silicijske doline do Kube, odgovori se nude

Današnji dan uči će u povijest svjetske energetike i ekonomije: cijena sirove nafte na burzi u New Yorku prvi je put dostigla cijenu od 100 dolara po barelu! U posljednjih godinu dana, cijena je porasla 57%. Prije četiri godine, kada je postalo jasno da okupatorske snage SAD i njihovih saveznika ne uspjevaju "pacificirati" Irak, cijena je bila prešla 40 dolara i to se smatralo strašno zabrinjavajućim.

A cijena Eurosupera 95 je prešla granicu od osam kuna po litri. Koliko će hrvatskih potrošača shvatiti da je to prirodna posljedica spomenute cijene nafte, a ova pak činjenice da se nazire kraj svjetnih zaliha nafte? (Pročitajte ovaj članak o "Hubert's Peak", odnosno "Oil Peak") Ono što pak moraju shvatiti glede postupaka hrvatske vlade: ne radi se ovdje o nekom njenom posebnom, parcijalnom promašaju u održavanju obećanja da će cijenu držati ispod osam kuna, nego generalni promašaj trenutne i prethodnih vlada da razviju suvislu energetsku strategiju!

Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, nedavno je objavila priopćenje Klimatske promjene nakon Balija: Hrvatska alarmantno kasni. To sam popratio komentarom Zašto je energetska strategija RH neodrživa.

Jedna pak od knjiga, čije sam čitanje završio u posljednjih desetak dana božićno-novogodišnjih blagdana, bila je Nafta - blagoslov ili prokletstvo,; autor je prof. dr.sc. Igor Dekanić, koji je između ostaloga pet godina bio savjetnik predsjednika RH za unutrašnju politiku. (Danas ste ga pak mogli vidjeti na HTV u emisiji Eko-zona, jer je radio predidejni projekt za geotermalnu elektranu Velika Ciglena kod Bjelovara.) Dekanić, između ostaloga, pri kraju svoje knjige govori o tome kako je Hrvatska doduše radila nešto na energetskog strategiji, ali danas

Bliži se ponoć i nemam puno snage o svemu mudrovati. Kako, osim što čitam knjige, ipak i dalje surfam webom, evo samo prenosim dvije poveznice, na dvije vrlo različite vijesti o istoj temi!

Sveti gral obnovljive energije u petak je postao korak bliži(...). Članak, objavljen 29. prosinca, govori o novom velikom napretku u proizvodnji solarnih ćelija za proizvodnju električne energije. Novost je javnosti predočila jedna kompanija iz Silicijske doline. Dakako, tehnologija je još u razvoju i ozbiljni britanski Guardian ne pada u euforiju.

Međutim, u procesu rasta industrije solarne električne energije dosegnuta je nova kvaliteta. Istoga dana, Earth Policy Institute iz Washingtona (kojem je na čelu Lester Brown, čovjek kojeg sam prije nekoliko godina imao čast upoznati, i kojeg sam doživio kao jedog od trojice istinskih mudraca, koje sam u životu upoznao) objavio je da se instalirani kapaciteti udvostručuju svake dvije godine te da "sada privlače vladina sredstva i rizikovni kapital (venture capital) u obimu bez presedana".

A nije sve ni u visokoj tehnologiji i velikom kapitalu. Već sam jednom prenio, ali ne mogu odoljeti da ponovim, vrlo dragocjeno svjedočenje o drugom kraju skale u radu na boljem svijetu našao sam usput (te divne "slučajnosti" surfanja netom! ), zahvaljujući tome što je jedan entuzijast na lokalnom dubrovačkom forumu "funjestra" (na koji sam došao jer sam tražio podatke o akciji "Upalimo lampione za žrtve razaranja Dubrovnika") otvorio topic Nova paradigma. Pa je dao poveznicu (link) na jedan video na jubitu, koji prenosim onako, kako ga je on napisao

Dvije divne žene u ugodnom polusatnom razgovoru izlažu progresivan pogled na svijet, novu paradigmu zasnovanu na svjesnosti o peak oilu i sveopćim promjenama koje ga prate. Razgovor je terapeutski feminin, umirujuć i ohrabrujuć. Frešak, zdrav. E da su svi mediji ovakvi!

Razgovor je naslovljen Learning from Cuba's Response to Peak Oil. Riječ je o tome da je nakon urušavanja SSSR-a Kuba doživjela težak ekonomski udar i pad standarda, a između ostaloga, ostali su bez nafte. Međutim, razvili su brojne zanimljive metode da se tome prilagode, i gospođa iz prebogate Kalifornije (u kojoj se nalazi i Silicijska dolina) smireno, bez površne egzaltiranosti, objašnjava, da bi Ameri mogli naučiti iz Kubanskog primjera puno toga o tome, kako se i sami prilagoditi svijetu bez nafte, koji dolazi! Ona je iz organiacije Aliance for Post-Petroleum Local Economy. Razgovor je emitiran na Peak Moment Television.

Usput: u istoj toj prebogatoj Kaliforniji, guverner Arnold Schwarzenegger nedavno je stavio veto na zakon, po kojem bi svi stanovnici uživali zdravstveno osiguranje. Nasuprot onima, koji dokazuju da je takav sustav, koji u Europi smatramo prirodnim ,nemoralan (Ayn Rand Institute: Filozofkinja Ayn Rand u filozofiji nazvanoj "objektivizam" slavi svetost egoizma), postoje društveni aktivisti koji konkretnim usporedbama ističu primjer dobrog zdravstvenog osiguranja na Kubi. O čemu je i poznati Michael Moore snimio svoj posljednji film.


Post je objavljen 02.01.2008. u 23:39 sati.