Lutamo obasuti sjajem
Opuštenim prostranstvima beskraja
Kolone nas prate
Poljem punim posustalih
A nigdje hlada da se odahne
Smrznuti pogled odrubljene glave
Uvjeri me da ne stajem
Da budem brži što su bliže
Da budem jači
Prkosim umoru i rugam se sjenama
Al' zalud vjetar u leđa
Zalud strah od smrznutih pogleda
Zalud sva moja vjerovanja
Zalud moj prkos
Osjećam da padaš
Vučeš me
U središte tišine
Uskoro će i naši pogledi
Ostati smrznuti za vječnost
Dugo prikupljana nježnost i dobrota
Isparit' će u trenu
Ostati će samo strah
Kao opomena
Onima što tišinu traže izvan sebe
Post je objavljen 02.01.2008. u 21:15 sati.