Sjedimo na rivi, gledamo zalazak sunca i jedemo jeftinu K-plus čokoladu.
U glavi kaos, pokušavamo složiti mozaik od sjećanja na prošlu večer.
Barbe pedofili se zaustavljaju, obraćajući nam se hrapavim glasom.
Pretjerana smušenost, eto što je.
Čovjek uvijek želi više od onoga što ima. Zato nikad nije sretan.
Svjesna sam da ovaj blog počinje nalikovati na jedan od teenagerskih kvazi emo blogova. Ali ne mogu ništa poduzet u vezi s tim.
S mnogim stvarima ja ništa ne mogu u zadnje vrijeme.
Oh well.