Pa, iako krenuh komentirati prošlu godinu, danas su me jedna baba i njen muž izbacili iz takta. Bilo je ovako...
Na dječjem poligonu, gdje učim djecu skijati, ima jedna traka koja vozi djecu uzbrdo, međutim, na tu traku se, oprostite ma na izrazu, naseru odrasli koji su se došli zaje**vat sa svojom djecom i onda zbog prevelike težine traka svako toliko crkne pa ju treba stalno uključivat'. Kako bilo, mi učitelji moramo odraslima govoriti da se ne smiju voziti na tom kako ga mi već zovemo "trakecu" jer oni očigledno ne znaju čitati jer im na početku trakeca jasno piše na OGROMNOJ TABLI i OROMNIM SLOVIMA da se tamo smiju voziti samo djeca do 12 godina. I tako meni kolega Dejan skrene pažnju na pompoznog gospodina koji se vozika po traci da mu kažem da se ne smije voziti na tom trakecu. I sve je bilo u redu dok on moju primjedbu nije provario kroz svoj sustav vrijednosti i spustio se po stazici sa svojim djetetom kojeg drži na uzici što je opasno i neefikasno kao tehnika. I zove on mene da mi nešto kaže, i pita me budala u čemu je stvar i ja mu objasnim isto što i prije, a on meni:" Kako se ostali mogu vozit, a ja ne". Ja kažem da se ne mogu, a on će meni:" Zašto onda ne ideš svima ostalima reći da se ne mogu voziti". Začepio sam mu s tim da to nije moj posao jer moram biti s djecom i ne mogu skakutat' 'vamo-tamo. I pokazao sam na tipa koji to radi (ali očito ne efikasno). I gospodin zašuti. Odvedoh ja djecu da piju čaj, a idiot pošalje svoju ženu da opravda svoju čast. Pita ona mene jel' dobar čaj, a ja ju gledam jer sam već procijenio tko je i što je i koliko je mentalno stabilna. Nato će ona meni lamatajući rukama (već sam mislio da će me tući): "Uživaj u tom čaju jer ću ti ja tu napravit scenu (govoreći to pred djecom)". "Tko smo mi da nam ti zabranjuješ da se mi vozimo po trakecu?". Ja joj odgovorim, polako i flegmatično da joj to piše na tabli bez da joj ja to govorim. Još se više naljutila i rekla: "Znaš, imaš sreću (cinično-ironično sa primjesom zlobe i destruktivnosti) da ja tu svih poznajem (naime oni su članovi Mariborske elite) i napravit ću ti scenu". A kaže njoj Dejan: "Koga ona to poznaje, nikad ju nisam vidio". Ženska je vjerojatno doživjela stanje patosa pa je pozvala muža u pomoć. Kaže on meni:" Trebaš ti diopriju? I drugi se voze". Nato me Dejan obrani da koji vrag oni dižu paniku, "ne možeš na trakec i ne možeš". Budući da je vikao, pokupili su se i podvili rep, zvali nekog svojeg poznanika i redara da diže ostale ljude s trakeca. Ako se ne voze oni, neće se voziti nitko.
I tako se završila mariborska drama. Skroz su me raspi*dili Ovaj svijet uistinu ide u paramparčad, što vi kažete?