Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/heidegger

Marketing

Podudarnost Danielinog i Ilirkinog likvora


Image Hosted by ImageShack.us


Dok je Daniela užurbano koračala dugim hodnikom odjednom joj se učinilo da netko plače i da taj plač, iako prigušen, izlazi iz neke nježne osobe. Slaba na tuđu bol i patnju nije mogla a da ne skrene prema vratima wc-a u kojem je bilo to nepoznato, tko zna čime ranjeno biće.

Ušavši pokuca i ne začuje odgovor. Spusti glavu malo niže i pogleda ispod vrata wc-a. Ukažu joj se Ilirkine noge. Vidjela je pravu Ilirkinu reakciju i to ju ponovno odobrovolji. Ilirka, dakle, ipak nije samo hladnokrvni stroj s mesom, kostima, žilama i krvi! Njeno srce nije samo uređaj za pumpanje crvene tekućine nego je isprepleteno finim žilicama kroz koje teče koktel spravljen od likvora osjećaja, duše, misli i sudbine. Ilirka je čovjek! – klikne Daniela u sebi i ta ju spoznaja učini velikom i plemenitom.

Obrati joj se samouvjereno ali s toplinom u glasu: - Ilirka, ti sada nisi samo naša profesorica već žena... izađi iz smrdljivog wc-a odmah van... ili ću razvaliti vrata... sad već znaš da sam sposobna na sve!

Ilirka nije mogla - ili nije željela - odbiti Danielinu zapovijed jer je cijelog života slušala naredbe, prvo od dominantne majke a onda u seksualnim odnosima od muškaraca. Žudjela je da bude podređena, iako je glumila snažnu i samouvjerenu ženu. Daniela kakva već jest odmah prokuži o čemu se tu radi. Lagano joj dodirne blijedu, hladnu ruku oblivenu blagim, nimalo ljepljivim, ali činilo se gotovo vapijućim znojem.

- Ilirko - izusti Daniela - ne uzimaj to k srcu, to je samo moj način nošenja s monotonijom...
doista te nisam željela uvrijediti... hajde, ne zamjeri, ako treba ispričat ću se pred cijelim razredom!

No Ilirka je jako dobro znala da se Daniela i kada se ispričava ne ispričava kao drugi ljudi. Prepoznala je u toj prividno prostodušnoj i iskrenoj isprici djelić sarkazma a taj djelić joj je bio više nego dobro poznat. Nekada, možda čak i u godinama u kojima je sada Daniela, ona je i sama osjećala taj pomak u primanju ili odbacivanju ljudi. Na tren joj se učini da je Daniela jedan dio nje koji je ona nekad bila čak i preko granice prihvatljivog ponašanja, no kojeg je progutao mrak u vrtoglavim ponorima njene vlastite duše.

Obje su shvatile da ih je dildo event zbližio. Usprkos svim razlikama između njih pružao se most podudarnosti. Tako različite, a opet tako slične!

Ilirka je prihvatila Danielinu ruku. Daniela je predložila da se nađu poslije nastave, da moraju o svemu ovome porazgovarati. Ilirka klimne glavom, čekat će je u kabinetu nakon sljedećeg sata. Daniela kaže dobro i doda, opet s onim njima sada već tako prepoznatljivim dodatkom sarkazma: - A sad, Ilirko, ispišaj se do dna i na sat, pa nećeš valjda cijeli dan cmizdriti kao mala beba.






Post je objavljen 02.01.2008. u 19:42 sati.