Naxyrh – katastrofa zbog koje je potonula Atlantida i uništeni Slavni gradovi
Priroda u kojoj je živio Atlant razlikovala se od ove naše današnje. Zemlju je u to doba prekrivao gusti sloj oblaka (opis toga Athumanunh je pronašao u sakndinavskoj mitologiji iz priča o Nibelunzima). No, nakon prvih kataklizmi, prirodnih katastrofa i atmosferskih previranja odjednom se pojavilo Sunce. Tako je prvi drevni Atlant živio u intimnoj zajednici s bujnom i divovskom vegetacijom, te divljom faunom. Vode potoka, rijeka i jezera bile su mnogo fluidnije od ovih naših današnjih, te su daleko jače djelovale i imale veći učinak na sva tadašnja živa bića. Atlant je pijući tu praiskonsku vodu u sebe upijao i moćne sokove Zemlje i ostalog bujnog biljnog Svijeta. Vrhovima maglovitih planina tada je još uvijek odjekivala mukla tutnjava, a munje bez grmljavine Atlantu su morale ličiti na duge vatrene zmije. Prestrašen i skriven u dubokim pećinama, okružen divovskim stablima i životinjama Atlant neumorno motri i polako razaznaje sve te pojave. Napokon je Atlant shvatio da može svojim pogledom djelovati na meteore, te na oblake nabijene vatrom kako bi se rabeći iste zaštitio od napada divovskih životinja iz svoga okružja. Kasnije će upravo ova moć na Atlantidi često biti zlorabljena, sve dok napokon ne postane i sredstvo razaranja. Dakle, primitivni Atlant bio je obdaren nekom vrstom prirodne magije, a neka današnja primitivna plemena još je uvijek posjeduju. Praiskonski jezik Atlanta zapravo je bio skup onomatopeje i usklika, neposredno prizivanje prirodnih i nevidljivih sila. Posebno je taj prvi Atlant bio sposoban iz biljaka izvlačiti sokove, ili pak ubrzavati njihovo rastenje. Prve nastambe van pećina Atlant gradi upravo vješto ispreplićući lišće pod kojem se vješto skrivao. U rijetkim trenucima odmora Atlant bi se odmarao na rubu tih prašuma, ili pak na obalama velikih rijeka, a tada bi se u njegovoj duši i rađalo nekakav religiozni osjećaj. Sav uronjen u Prirodu Atlant se prisjećao Božanstava i to iskazivao u glazbenom obliku. Bili su to trenuci kada više nije bilo svakodnevne vreve i meteža, onda kada bi rikanje divljih zvijeri i kliktaji ptica prestali. Atlant je tada čuo samo jednolični žubor rijeke nad kojom se izdizala i lebdjela prozirna magla koja je više nalikovala dimu. Atlant je tada mirno i pozorno slušao zvukove Noći … I tako, zagledan u dubinu svoje duše, odjednom Atlant je začuo neki drugi glas, glas koji kao da je dolazio iz dubine rijeke, kao da se rađa u zraku, kao da dolazi iz mračnih prašuma i nadjačava sve ostale zvukove Noći. Taj ritmički glas od samo dvije note mogao je Atlantu zvučati kao Ta – O, ili Te – O, ili De – O, ili Di – O … Atlant je počeo šaputati i opetovati te note i bila je to njegova prva molitva koja je u sebi tada sadržavala sve ono što je u njemu bilo najdublje i najuzvišenije. Noć bi za Atlanta bio početak novoga života – života snova i vizija u kojima je Atlant putovao nekim drugim, nepoznatim i stranim Svjetovima. Kako tijelo Atlanta još nije bilo toliko vezano za materiju kao ovo naše današnje, on se lakše od nas danas mogao izdići u iznad fizičke sfere, zapravo u duhovni Svijet koji je opet zapravo sama srž Kozmosa. Tada bi upravo taj Svijet, poput bujice, provalio u dušu primitivnog Atlanta. U tom snu Atlantu su se javljala razna veličanstvena obličja, pa mu se tako odjednom pojavio i Anhu, Stvoritelj i Utemeljitelj rase Atlanta kojeg je primitivni Atlant vidio u obličju plemenitog i časnog starca koji u ruci drži štap. Taj starac Anhu postao je vodič Atlantu kroz slojeve gustih oblaka i magle. U tim plavetnim visinama Atlant je vidio mnoga Plamena bića uzvišenih lica, s kosama koje su buktale poput plamena, s očima dubokim poput ponora, no, nikada nije stigao do Plamene točke središta, jer Anhu mu je objasnio da otuda svi i potječemo. Anhu je Atlantu pokazao i sjaj milijuna Zvijezdi koje Atlantove oči još nisu mogle tada dokučiti. Tako je tada Atlant prvi put vidio Svijetlost budućeg Čovječanstva, vidio je Atlant tada i Mjesec kojeg su obavili crni oblaci, ali nije ni sanjao da sve to najavljuje buduće Zlo … Kada bi se Atlant ujutro probudio, prvo što je pomislio bilo je to da je živio u nekom Višem Svijetu u kojem je razgovarao s Bogovima. Te uspomene ostale su duboko urezane u svijesti Atlanta, ali on tada još uvijek nije znao spoznati granicu Sna i Jave. Dobro, bilo bi dovoljno, nastavim sutra!
Post je objavljen 02.01.2008. u 16:17 sati.