Borba gardijske pješačke bojne za naseljeno mjesto – Predikov 1945.
Ujutro 19. travnja 1945. postrojbe sovjetske 52. gardijske pješačke divizije nastupale su prema Berlinu. Kod naselja Predikov njemački vojnici organizirali su obranu i pokušali se oduprijeti nastupajućim sovjetskim postrojbama. Do 1000 19. travnja sovjetska 155. gardijska pješačka pukovnija izbila je na crtu usamljeni salaš na 500 metara istočno od naselja Predikov – kota 80.6. Svi pokušaji da se naselje zauzme iz pokreta redom su propadali, pa je zapovjednik 155. gardijske pješačke pukovnije zapovjedio ukopavanje na dostignutoj crti, organizirao zapovjedni izvid protivnika i privlačenje topništva. Nakon završenog zapovjednog izvida zapovjednik pukovnije je dodijelio 1. gardijskoj pješačkoj bojni zadaću da probije protivničku crtu obrane na uskom području od oko 200 m jugozapadno od kote 80. 6 nanoseći protivniku glavni udar uz sudjelovanje s 2. gardijskom pješačkom bojnom koja je napadala desno od 1. gardijske pješačke bojne. Po probijanju crte obrane protivnika bojna je trebala nastaviti nastupati u smjeru groblja s konačnim ciljem uništenja protivnika koji se brani u Predikovu. Napad je trebao početi isti dan točno u 1600 nakon 10 minutnog topničkog udara divizijskog teškog topništva po protivniku. Naselje Predikov branila je njemačka pješačka bojna uz potporu dva topnička divizijuna. Njemački vojnici branili su dugi rov na istočnom rubu naselja, a po cijelom naselju bili su iskopani rovovi, zgrade su bile dodatno ojačane i utvrđene. U podrumima su bile postavljene strojnice, a topovi su bili utvrđeni na pogodnim mjestima između zgrada. Iza dimnjaka i kroz prorede na crjepovima vrebali su njemački 'oštri strijelci' i snajperisti, te topnički motritelji za navođenje topničkih paljbi. Sovjetska 1. gardijska pješačka bojna 155. gardijske pješačke pukovnije u svom ustroju imala je tri gardijske pješačke satnije koje su brojile po 60 vojnika, strojničku satniju i minobacačku bitnicu, te još jedan vod topova od 45 mm. Od naoružanja bilo je 107 brzometnih pušaka, 110 kratkih strojnica (PPŠ), 12 puškostrojnica, 6 strojnica, 2 topa 45 mm, 9 minobacača 82 mm i 6 PT pušaka (protukolci). Bojnu su topnički podupirali 1. topnički divizijun iz sastava pukovnije, te bitnica topova 45 mm i bitnica MB 120 mm. Zapovjednik bojne bio je satnik (u tadašnjoj sovjetskoj i današnjoj ruskoj vojsci to je kapetan I. klase – po Athumanunhu) K. A. Šaligin, a odluka za napad bila mu je slijedeća: 2. gardijska pješačka satnija trebala je napasti frontalno, a 1. gardijska pješačka satnija trebala je zaobići kotu 80.6 s južne strane i udariti u lijevi bok protivnika koji se brani. Isto tako 3. gardijska pješačka satnija kretala se u drugom bojnom ešelonu i trebala je nakon uspjeha 1. gardijske pješačke satnije eksploatirati njezin uspjeh. Kako je trebalo doći do borbi u naseljenom mjestu u kojem mogu postojati mnoge vatrene točke zapovjednik bojne stavio je zapovjednicima satnija na raspolaganje bitnicu pukovnijskog topništva i pridodati vod topova iz bojne kako bi oni kao prateće topništvo uništavalo protivničke vatrene točke. Zapovjednik bojne pod svojim nadzorom ostavio je 1. topnički divizijun i bitnicu MB kako bi oni udarali protivnika po dubini rasporeda i onemogućavali mu dovlačenje pojačanja, te eventualno za kontrabatiranje njemačkog topništva. Zapovjednik strojničke satnije svakoj je gardijskoj pješačkoj satniji pridodao jedan svoj strojnički vod koji je trebao vatreno podupirati pješake u napadu. Posebna pozornost pridana je stalnoj opskrbi streljivom i brzom izvlačenju ranjenih. Točno u 1530 sati 1. gardijska pješačka satnija ojačana s dva topa 76 mm iz pukovnijskog topništva i strojničkim vodom iz strojničke satnije bojne zauzela je svoje polazne položaje za napad, a istodobno dalekometno teško divizijsko topništvo zasulo je protivničke crte obrane vatrenim udarima. Točno u 1600 2. gardijska pješačka satnija otvorila je snažnu puščano-strojničku paljbu po protivniku. Protivnik je svu pozornost posvetio 2. gardijskoj pješačkoj satniji odgovorivši joj na paljbu, pa je sada 1. gardijska pješačka satnija mogla zaobići kotu 80.6 neometano s južne strane. Do 1630 gardisti iz 1. gardijske pješačke satnije upali su u protivničke rovove i započeli čišćenje istih, dok je prateće topništvo ubrzo lociralo protivnikove vatrene točke, te ih stalo precizno tući. Uspjeh sovjetskih gardista iz sastava 1. gardijske pješačke satnije sada je njemačke vojnike koji su se branili od napada 2. gardijske pješačke satnije doveo u težak položaj, pa su se oni morali izvlačiti u smjeru crkve. Izvlačenje njemačkih vojnika odmah su iskoristili sovjetski gardisti iz 2. gardijske pješačke satnije, pa su munjevito upadali u prvu crtu protivničkih rovova koji su im do tada priječili frontalni napad. Nastale su mnogobrojne nepovezane borbe u samom naselju, pa su tako sovjetski gardisti iz sastava 3. gardijske pješačke satnije kod groblja zarobili zapovjedništvo njemačke pješačke bojne s kompletnim stožerom, a gardisti iz sastava 2. gardijske pješačke satnije zarobili su kompletnu njemačku minobacačku bitnicu. Do 1800 1. gardijska pješačka bojna u cijelosti je svladala protivnički otpor u samom naselju, a njezin susjed 2. gardijska pješačka bojna uspješno se tukla s protivnikom u šumi jugozapadno od naselja. Do 1900 svaki otpor njemačke pješačke bojne koja je branila naselje Predikov je prestao. Gubici njemačke pješačke bojne bili su: 80 mrtvih vojnika, dočasnika i časnika, a 20 ih je zarobljeno. Zaplijenjeno je 8 strojnica3 topa, 4 minobacača 30 pušaka i kratkih strojnica 15 konja i kompletno skladište streljiva. No, koliko je već tada bio očaj njemačkih vojnika zorno prikazuje podatak da je zapravo ta njemačka pješačka bojna bila preimenovana iz njemačke 4. školske avio- pukovnije u pješačku, ali ipak to nikako ne umanjuje uspjeh sovjetske 1. gardijske pješačke bojne.
Post je objavljen 02.01.2008. u 16:16 sati.