Već nekoliko godina uređuju se vrgorska Gradina i Avala te okoliš oko obiju kula. Koliko mi je poznato, većinu obnove financiraju Grad Vrgorac i Ministarstvo kulture RH.
Iako su te dvije građevine simbol Vrgorca i Vrgorske krajine, te dominiraju gradom, od odlaska zadnjeg vojnika iz Gradine, nakon napoleonskih ratova 1813. godine, kule nisu uređivane i potpuno su propale. Propadale su tijekom većeg dijela 19. i 20. stoljeća. Dno dna dosegle su tijekom bivšeg režima kada su Gradina i Avala potpuno zarasle u draču. Proteklih nekoliko godina uređivane su obje kule (kao i neke druge turske kule u Vrgorcu). Gornji dio Avale, koji se urušio, je ponovno nadograđen, premda ne previše slično originalu (vidi arhivu bloga), a rekonstruiran je i stari bunar kod Avale, te uređene prostorije Gradine, posebno dvije koje se nalaze kod ulaza. Avali su dodane metalne stube i postavljena drvena vrata. Ispred bunara je postavljen jedan drveni stolić, a vjerojatno će ih biti još. Danas se Gradina i Avala sve više iskazuju u pravome svjetlu kao simboli Vrgorca. Naravno ima još mnogo posla oko uređenja okoliša ovih dviju kula (kao i ostalih u Vrgorcu), kao i prostorija u njima. Isto tako se nadam da će se krovovi na kućicama u Gradini, koje su danas pokrivene crvenim crijepovima, biti u budućnosti pokrivene kamenom ili drvetom, da budu što sličnije originalu. U hladovini okolnog šumarka prostire se pravo kraljevstvo ptica, i vjerujem da ću budućnosti područje oko kula biti mjesto okupljanja i druženja Vrgorčana i njihovih obitelji tj. da će Gradina, Avala i druge turske kule u Vrgorcu zaživjeti sa gradom i njegovima građanima.
Post je objavljen 02.01.2008. u 14:15 sati.