Marketing
Gospodari šešira
One ring to rule them all...
Pa ovo je uistinu veličanstveno! -razmišljajući o ekranizaciji Gospodara Prstenova jednostavno se svaki put vratim na ovu rečenicu koju Sam izgovara u dubinama Morije prvi put ugledavši grad/carstvo patuljaka. To je u potpunosti veličanstveno i divno i jedino što je spasilo novogodišnji program, jer da nije bilo Gospodara i repriza Gospodara tri dana za redom, program bi bio čista nula baš kao što je nedopustivo bio za Božić.
Doduše svi ti Božići i Nove godine zadnjih godina nisu oni pravi bez repriza nekih klasika na programu, dobrih starih dosadnih crno-bijelih klasika kao što su Divan život, Božićna pjesma, svih filmova Fred Astaira i Ginger Rogers, spektakala Quo Vadis, Ben Hur, crtića Kako je Grinch ukrao Božić i Kako je Horton spasio mali svijet, crtani Gospodar Prstenova, pa raskošnih biblijskih serija o Isusu, Mojsiju, Abrahamu, ili Josipu, pitoresknih Dickensovih ekranizacija, isl. Bez njih svi ovi zadnji Božići jednostavno nekako ne mirišu kako treba, kao kad u kolaču od jabuka ne bi bilo cimeta ili u zraku mirisa vanilin šećera.
Reprize znaju biti naporne, ali jednom godišnje se mogu pretrpiti jer su već postale dio neke novogodišnje tradicije i dio odrastanja mnogih generacija. Već je postalo uobičajeno tamo negdje oko Božića za blagdanskim stolom očekivati Brucea Willisa da bane u šporkoj potkošulji i pokuša umrijeti muški po prvi put ili nekog biblijski raščupanog tipa (većinom Charlton Heston) kako maše povećim štapom dok baulja po starozavjetnim pustinjama. Nedostatak istih osjećate kao neku prazninu u dnu želudca ili kao nepopunjeno mjesto za vašim stolom koje željno očekuje vašeg pomalo dosadno-napornog ali ipak dragog ujaka Scroogea bez čijeg grintanja blagdan nije isti.
Da nije bilo Gospodara potpuno bi izostao onaj osjećaj svečanosti i nečeg uistinu posebno vrijednog svečanosti gledanja. Za koju generaciju ili dvije vjerojatno će i reprize Gospodara početi ljudima izlaziti na uši (mada mi je to kao obožavatelju Gospodara teško vjerovati) kao što je nama svojedobno i Superman počeo izlaziti na uši, ali to ni dan danas ne umanjuje radost gledanja dobrih starih filmova pa čak i Supermana, u kojem danas ne uživam toliko zbog njega koliko zbog genijalno duhovite šund pojave Genea Hackmana kao Lex Luthora u crvenoj perici 
I kad već govorimo o Gospodarima, pogledajte što je neki dan (točnije 31.prosinca 2007.) kao članak/demanti izašlo u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom:
Obraćam Vam se u povodu članka objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 20.prosinca 2007.g. pod nazivom ˝Chagall pod šeširom˝ zbog dezinformirajućih i neprimjerenih navoda vezanih uz moju nazočnost na nedavnom otvorenju izložbe Marca Chagalla u Zagrebu, kao i na audijenciji kod Pape Benedikta XVI.
Neprimjeren je način na koji je autorica članka Olgica Ivić-Grizelj, komentirajući šešir koji sam nosila na otvorenju izložbe, a ZBOG nepoznavanja osnovnih načela protokola, dezinformirala javnost navodima kako sam se ˝noseći šešir osramotila i kod Pape, gdje ni engleska kraljica ne ide pokrivene glave˝. Zaprepašćujuće je da autorica članka ne zna kako, upravo suprotno, sve žene na audijenciju kod svetog oca isključivo idu pokrivene glave, pa sam i ja tako tijekom audijencije u siječnju 2007.godine imala šešir.
Autorica bi također trebala znati kako, gledajući s aspketa bontona, žene u zatvorenim prostorijama ne skidaju šešire, pa su u tom smislu nejasna njezina prozivanja vezana uz moje nošenje šešira na otvorenju izložbe Marca Chagalla.
Pored svega, napominjem kako šešir koji sam nosila na otvorenju izložbe Marca Chagalla ima obod zavrnut prema gore, što se može vidjeti na svim fotografijama, a ne prema dolje kako je to u članku navela autorica. Od uredništva Slobodne Dalmacije zahtijevam objavu ove reakcije, a vašoj autorici želim sretne blagdane, manje malicioznosti i više poznavanja onoga o čemu piše u 2008.godini.
JADRANKA KOSOR
POTPREDSJEDNICA VLADE I MINISTRICA OBITELJI, BRANITELJA I MEĐUGENERACIJSKE SOLIDARNOSTI
O Jaco, Jaco – ti tašta ženo. Ono što je meni Jaco zaprepašćujuće jest činjenica da ti uistinu misliš da nekoga boli đon za tvoj šešoar. Ti Jaco stvarno u životu nemaš pametnijeg posla. Ta ženo nebožja, obod gore ili obod dolje – ma koga briga? O čemu ti Jadranka? O čem´ ti?
Priznajte, zar ova žena nije zaslužila epitet apsolutne Gospodarice Taštine.
Post je objavljen 02.01.2008. u 12:11 sati.