Marketing
The day after...
Pa da krstimo 2008. s novim starim zajebancijama.
Taj 1.1. prošao je kao i svi ostali dani, i kaj je ostalo? Samo prepričavanja prljavih detalja s tuluma na kojima smo bili, količine alkohola koje smo mogli legalno unijeti u sebe (barem oni maloljetni) i glavobolja i mamurluk dan poslije,
dok su ona ista sranja koja su nas pratila tokom protekle godine ostala gotovo netaknuta.
I opet će se sve nastaviti po starom, uz vjeru u bolje sutra i vjetrom u leđa, upoznat ćemo mnoga nova lica, stara garda ostat će gotovo nepromijenjena uz rješavanje onih koji nas nisu dostojni, a nekako ćemo probat preživjeti dan s kojom kunom viška u džepu unatoč svim poskupljenjima koja nam slijede.
Za razliku od prošlih, ovaj doček mi je bil mnogo bolji- barem me žena nije spucala, a ionak sam bil solo pa me nije baš previše to zamaralo. I još je k tome bil pederbal, al unatoč svemu tome, sasvim sam se lijepo provel- nismo bili u Tvornici kak smo planirali, nego smo završili kod frenda u Brdovcu (vlakom pola sata od Zagreba prema Savskom Marofu) za kaj sam saznal u nedjelju gledajući Gospodara Prstenova: Dvije kule. Ja reko, možee 
Nisam donosil nikakve odluke za 2008. godinu jer ionak znam da ih se ne bi pridržaval, a vama koji ste donijeli neku od njih, želim vam da i u tome uspijete 
Još me uvijek drže laganice, samo kaj sam malo preslušal strane, i naletio na grupu o kojoj niš nisam čul dobre tri godine: Staind, američke nu-metal grupe,
i najviše mi je zapela za uho prejebena stvar zvana So far away
This is my life.
It's not what it was before.
All these feelings I've shared.
And these are my dreams,
that I've never lived before.
Somebody shake me 'cause I,
I must be sleeping.
Now that we're here,
it's so far away.
All the troubles we thought was in vain.
And and the mistakes,
one life contained;
they all finally start to go away.
Now that we're here,
it's so far away.
And I feel like I can face the day.
And I can't believe,
that I'm not ashamed
to be the person that I am today.
These are my words,
that I've never said before.
I think I'm doing OK.
And this is the smile,
that I've never shown before.
Somebody shake me 'cause I,
I must be sleeping.
Now that we're here,
it's so far away.
All the troubles we thought was in vain.
And and the mistakes,
one life contained;
they all finally start to go away.
Now that we're here,
it's so far away.
And I feel like I can face the day.
And I can't believe,
that I'm not ashamed
to be the person that I am today.
I'm so afraid of waking.
Please don't shake me.
Afraid of waking.
Please don't shake me.
Now that we're here,
it's so far away.
All the troubles we thought was in vain.
And and the mistakes,
one life contained;
they all finally start to go away.
Now that we're here,
it's so far away.
And I feel like I can face the day.
And I can't believe,
that I'm not ashamed
to be the person that I am today
Poslušajte i ostale njihove pjesme, meni osobno fakat dobro zvuče:
Outside
It's been a while
Open your eyes
A da ovo nije samo Staind tribute post, ovo je još par stvari koje me drže:
Going Under
Keep holding on- općenito, organski ne mogu podnijet tu malu kanadsku kučku, al stvar je fakat odlična.
To bude to zasad.
Ne bum vam baš odmah na početku ubil volju za nastavkom čitanja ovog bloga kracjući vam pjesme u svakom mogućem postu- ubijal bum vas polagano, mic po mic, pjesmu po pjesmu, do mog 100. posta. A tad prestajem s pisanjem. Točka. 
Al zasad smo 'half way there, living on a prayer' 
Pozdravi svima, i neka vam 2008. bude još uspješnija i bolja od 2007. Ionak smo dobili još jedan dan viška za nadoknadit sve ono kaj ćemo propustit tokom godine- naime, ovo je prijestupna godina
Pa-paa!!
Post je objavljen 02.01.2008. u 00:01 sati.