Jer ljubav je tako slijepa
za tobom bi na kraj svijeta
korak po korak,korak po korak
I svaki put kad ti kazem
volim te
Ti pobjegnes daleko od mene,
korak po korak,korak po korak..
Prošla još jedna godina... Prebrzo... 2006. mi je bila duuuga, a 2007. je proletjela kao u sekundi. Ne mogu reć da je bila loša godina... sjećam se da sam lani u ovo doba imala samo nekoliko ne bas prevelikih želja...
''htjela bih rijesiti nesto sta me muci jako dugo vremena, previse vec, ali u to cisto sumnjam jer sam preslab karakter za to. htjela bih da ne umre nitko do koga mi je stalo ili koga poznam. samo da se sto manje takvih stvari desava. htjela bih da ostanem i dalje okruzena ljudima koje volim. htjela bih sto manje suza, makar su one neizbjezne... manje pokvarenih ljudi u svojoj blizini, manje odbijanja, manje rijeci kojima me netko namjerno zeli povrijediti, manje lazi... ajde, jos jedna stvar koju zelim, u vezi skole – matematiku 5 koliko se god to cinilo nerealnim. nadam se da ne trazim nesto previse u toj novoj godini... htjela bih da mi po jos jednoj stvari bude bolja od prosle – htjela bih da se nesto konacno pocne desavati, a ne da mi prodje kao 2006, cijela u sjecanju na najbolju godinu u mom zivotu – 2005. voljela bih i da se mogu proslosti prisjecati sa osmjehom i reci: bilo je lijepo dok je trajalo, a ne uvijek s tugom sto je proslo.
htjela bih biti potpuno sretna, bar jednom, mada znam da je to nemoguce jer znam da bih potpuno sretna bila samo da je jedna odredjena osoba uz mene... previse imam tih zelja da sve bude lijepo i manje bolno nego u prosloj godini, ali na kraju ce opet vjerojatno sve biti isto... mozda sam stvarno preveliki pesimist, ali koliko god ja zeljela sve to, i trudila se oko toga... sve ce opet biti isto. zapravo, uopce ne znam da li cu imati snage pocet se trudit oko necega...''
To šta me mučilo jako dugo vremena uspjela sam riješit...Predugo je trajalo, a ja sam htjela nešto više od života... Te prošlosti o kojoj sam govorila sada se uspijevam sjećat s osmijehom i mogu reći: Bilo je lijepo dok je trajalo. Manje suza... hm... ajde, 3. i 4. mjesec nije bilo suza.uopće. matematika 5. i to mi je uspjelo :) nešto se i dešavalo u toj 2007. kad razmislim, možda i malo previše toga. trud oko necega... nekoga... bilo ga je i previse, bar u mojoj glavi. biti sretna... pa bila sam sretna.... 3 tjedna... potpuno sretna, najsretnija osoba na svijetu... kad se toga sjetim, žao mi je šta imam feeling da mi se tako nešto neće tako skoro ponovit... ajde, mogu reć da su se neke želje i ostvarile unatoč mom pesimizmu. bila je ok godina...
u 2008. ulazim opet s velikom dozom pesimizma... i to zato jer mi 2007. nije bas bogzna kako zavrsila. prosli post... pokušala sam... i bilo je točno onako kako sam mislila da će bit, znala sam, zato me i bilo strah nešto napravit.
znam da ću 2007. pamtit kao godinu kad sam OPET bila sretna. jos sretnija nego prvi put... i to nikad necu zaboravit... zbog toga bih čak mogla reći da je 2007. bila najbolja godina u mom životu(jer ne mogu naći nijednu bolju). ali ne mogu se na tu sreću sjetit s osmijehom jer je ostalo previše gorčine... a valjda sam za to sama kriva.
I opet tajno želim
Da te samo malo malo manje volim
Da ništa se ne desi
Kad mi okreneš leđa
Da te zaboravim lako i da ne brinem gdje si
šta bim htjela u 2008.? baš mi ne padaju na pamet neke posebne želje, osim da mi ne umre nitko koga volim, i nitko koga poznam. ajde, druga bi bila da mi godina ne bude ni približno kao doček jer onda 2009. neću ni dočekat ili ću je dočekat na psihijatriji pod žešćim antidepresivima i sličnim sranjima. doček je bio živa katastrofa. ali i za to sam si sama kriva. onda, da dobijem vozačku. ta želja je i realna :) samo malo, malo, maaalo truda i 7000 kn. htjela bim da si riješim neke stvari koje su ostale neriješene u 2007., da se oslobodim jednog tereta koji me sve više tlači i sve ga teže podnosim. u biti, ne želim ga se riješit.. htjela bi da ostane tu..ali ne kao teret... nego nešto lijepo... ali to je nemoguće.. a najviše od svega bih htjela jednu stvar... to je osmijeh. onaj iskreni, sretni osmijeh. kojeg mogu nosit jedino kad sam sretna. htjela bi samo još jednom bit sretna ko šta sam bila u 4.mjesecu... ali šta god da želim, neću dobit ako se malo puno ne potrudim. Nikad nisam i nikad ni neću. to je kod mene jednostavno tako...a i kad se potrudim ne dobijem niš, osim jako, jako rijetko. i tako u 2008. ulazim loše raspoložena i žešće pesimistična... šta bi me moglo natjerat da se to promijeni? jedna osoba – JA. a toj osobi trenutno nije do razveseljavanja i dovođenja života u red. ta osoba bi trenutno htjela samo jedno, a to neće dobit ni da neznam šta napravi...jutros kad se probudila bilo joj je svejedno i rekla je da zaslužuje bolje... ali navečer ne misli tako...
I to bi bilo to... evo jedna pjesma koju jako jako volim..
Stvari lagane
Oba oka sklopi dobri anđele
to sto noćas šutim nije zbog tebe,
ti bi nešto brzo da te podigne
a meni noćas pasu stvari lagane,
a meni noćas pasu stvari lagane.
Oba oka sklopi dobri anđele
nek oproste mi tvoje dječje godine,
ti bi nešto vruće da te zagrije
a meni noćas pasu stvari lagane,
a meni noćas pasu stvari lagane.
Pusti me da drhtim
i da sjetim se kako su me njene usne ljubile
neke tuge nikad se ne prebole
ubit će me zbog nje stvari lagane,
ubit će me zbog nje stvari lagane.
Oba oka sklopi dobri anđele
nek oproste mi tvoje dječje godine,
ti bi nešto vruće da te zagrije
a meni noćas pasu stvari lagane,
a meni noćas pasu stvari lagane
Pusti me da drhtim
i da sjetim se kako su me njene usne ljubile
neke tuge nikad se ne prebole
ubit će me zbog nje stvari lagane,
ubit će me zbog nje stvari lagane.
Post je objavljen 01.01.2008. u 23:41 sati.