Sliku lijevu snimio sam jednom prilikom, sredinom prošle godine, u jednoj knjižari. Dve, knjige, dva vodiča u oprečnim smjerovima: osobno bogaćenje, ili "osobna i planetarna preobrazba". Obje vrste "vodiča" vrlo su popularne u Hrvatskoj.
Nešto im je zajedničko: obećavaju put ka nekom drugom, boljem životu. U neki svijet bolji, od čemerne svakidašnjice. Priručnici za bijeg. Knjige mašte, knjige iluzije. To nije vrsta knjiga, koje volim čitati.
Svemu lijepom dođe kraj, pa tako i razdoblju božićno-novogodišnjih blagdana. Kako nisam imao dnevnih zadataka koje je trebalo obaviti (bilo je par dogovora za slijedei tjedan), bavio sam se nekim aktivnostima koje zbog dnevnih zadataka obično odgađam. Kao što je, recimo, čitanje knjiga.
Slika desno: jedna od knjiga koju upravo čitam. Od one vrste, koju cijenim: knjiga analize, i knjiga vizije. O ovom jedinom svijetu koji svi djelimo, i o beskonačnosti svjetova ("identiteta"), koje jesmo. Inače, naslov je zapravo pogrešno preveden, iako nisam siguran kako bi se moglo točno prevesti. Glasi, naime, The Power of Identify, a na The Power of Identity. "Identity" je pojam koji zasniva moderno doba, a znači "jednakost samome sebi" ("Ja sam onaj, koji jesam"). "Identify" međutim znači "identificirati" nešto drugo. Mnoštvo identiteta, mnoštvo smislova u umreženom društvu.
Obično imam pet-šest knjiga posuđenih iz raznih knjižnica, raznolikog sadržaja; i obično ostanu kod mene nekoliko dana dulje nego što je dozvoljeno, pa plaćam zakasnine.
Imam problema da se u neku knjigu istinski unesem i počnem je ozbiljno čitati; a kasnije imam problema da ju ostavim. Svaka knjiga je svijet.
Evo, što sam jednom napisao, kao podsjećanje za mladu generaciju, odraslu uz svesvjetsko međumrežje, o tome što su knige i zašto postoje. Njima propovijedam o knjigama - svojim vršnjacima o internetu.
Naime, primijećujem kako mlada generacija, uz internet odrasla, ne čita, i ne kuži što je to čitanje, misli da se svi na internetu može naći.
pa onda možete staviti knjigu u džep i listati je u tamvaju ako imate priliku sjesti, pa o njoj razmišljati, povremeno dok čitate podići pogled i bluditi njime po stropu ili kroz prozor ili se zabuljiti u prazno pred sebe, što može dovesti do neugodnih scena kao ste recimo u Sveučiličnoj biblioteci pa se zapiljite u neku curu a njoj neogodno ili se pak počne vrdati i smješkati i zavoditi i onda se uvrijedi što vi i dalje samo tako piljite a vi ste negdje u drugom univerzumu, tako vam je to s ljubavlju prema knjigama (a još je groznije kada naletite na žensku koja tu ljubav s vama dijeli!
), morate dakle predati se čitanju keke stručne ili filozofske ili esejističke knjige, u koju je netko uložio znanje ili umijeće koje je u načelu cijeli život skupljao, da bi nešto o nekoj temi spoznao, pa da bi to obradio i razjasnio i dao sebi truda da vas poduči ili zabavi ili u nešto uvjeri, jer bez toga informacije samo plutaju okolo bez smisla i razumijevanja, dakle, knjige čitati treba, zareći se recimo nekad tjedan dana neću ići na internet, samo ću čitati, a onda još, jao, nije dovoljno o nekoj temi samo jednu knjigu pročitati, površno znanje je gore od nikakvog, treba bar dve, tri, pa onda osam, deset i tome nikad kraja.