U Slobodnoj Dalmaciji u broju za Božić objavljen je (kažu) zanimljiv intervju (pa ga ovdje prenosim radi "interesa šire blogerske javnosti" – kako se to inače kaže). Novinar Milorad Bibić je postavljao pitanja, a na njih je odgovarao Don Blog. Ugodno čitanje i komentiranje!
Dok se cili svit veseli dočeku Nove godine, Vi i možda još poneki Vaš čudan istomišljenik, doček Nove godine smatrate glupošću i to nazivate - poganskim Božićem!?
- Oprostite, znadem za mnoge svoje istomišljenike, ali ni za jednog čudnog. Doista sam Novu godinu nazvao "poganskim božićem", ali samo ako je ona nadomjestak za duboko duhovno božićno slavlje i ako čovjek sve ono lijepo i dobro što je doživio tijekom Božićnih blagdana, u toj najluđoj noći u pijanstvu baci pod noge kao prase i sve potaraca.
Eto, dakle, ja sam protiv pretjerivanja, a ne protiv normalnog slavlja, jer razumijem ljudsku potrebu da u novom vremenskom razdoblju očekuje neki napredak. Pa makar to bila iluzija. Meni ta varka ne znači ništa, jer svaku ponoć čekam za radnim stolom, pa zato namjerno idem ranije u krevet za Novu godinu da ne čujem pucnjavu i ludovanje, kako bih trijezan i odmoran započeo novu godinu.
Znači li nakon ovog Vašeg odgovora da smo nas četiri, pet, šest milijardi na baloti zemaljskoj - čudaci i pogani!?
- Naravno, omjer je uvijek kao kod zrnja i slame. Zapravo, sve će vas otpuhati vjetrovi New agea ako kao čudaci ustrajete u novopoganskim svečanim ludostima i paradama. A one se i u kapitalizmu i u komunizmu reklamiraju samo zato da se što manje ljudi oduševi kršćanskom duhovnošću. Ali uzalud je ta propaganda – iako ima mnogo žrtava – jer na kraju svi žedni dođu pravom izvoru.
Jeste li zadovoljni izbornim rezultatima, budući da je Vaš "šef" Jezerinac na "svećenički način" vjernicima poručio s oltara - ne glasujte za SDP!
- Biskup Jezerinac je u propovijedi koju su neki proglasili spornom samo rekao ono što je mnogo puta propovijedao tijekom godine i što su zapravo i hrvatski biskupi rekli u svojoj predizbornoj poruci. A ako zbog Evanđelja neki kolektivno dobivaju svrab pa se moraju timski češati, ja s tim nemam nikakve veze niti o tome ovisi moje zadovoljstvo izbornim rezultatima.
Znao sam da ćete ga braniti, ali nitko nije glup da to nije iščitao iz njegove poruke...
- Nitko Vam ne brani da mislite što hoćete i zaključujete kako hoćete, ali većina je pametnih ljudi iz biskupove poruke, kao i iz poruke HBK, iščitala upravo ono što su crkveni pastiri htjeli reći – da svjetlo Evanđelja treba da bude kompas i svjetionik kršćanskim vjernicima na izborima. Zar je to sporno? Pa nećete valjda reći da Crkva mora određivati što će pojedine stranke unositi u svoje političke programe? Crkva poštuje svačiju slobodu, ali ne može odustati od odgajanja svojih vjernika za unošenje evanđeoskog svjetla u sva područja života.
Zašto je kardinal Bozanić u Bleiburgu udario po cijelom antifašističkom i partizanskom pokretu zbog zločina počinjenih u Bleiburgu?
- Pa, čovječe Božji, nije ih valjda trebao pohvaliti za zločine! Naravno, stvari i pojave treba pažljivo razlikovati i ne generalizirati, jer u ovom slučaju ne vrijedi Hourina pjesma "Crno-bijeli svijet". Ali ako je nekome sporno to što su u nekim masovnim slučajevima ili pojedincima spojeni antifašizam, partizanstvo i zločini kao žumanjak i bjelanjak u jajetu, onda slučaj – ako nije dovoljna povijest – treba prepustiti multidisciplinarnom znanstvenom istraživanju da sve mirno izanalizira, opiše i stavi konačno na svoje mjesto, kako bi nove generacije bez ikakvih crnih ili crvenih hipoteka mogle ići naprijed.
Zašto Crkva s takvom žestinom ne govori o Jasenovcu?
- To nije točno. Prvo, Crkva nikad ne nastupa sa žestinom. Pa i Bozanić je na Bleiburgu govorio potpuno mirno i staloženo i kad je osuđivao zločin. Drugo, naša se službena Crkva, poglavito kroz izjave i propovijedi gotovo svih biskupa, mnogo puta i na mnogo načina očitovala i o Jasenovcu, jer Crkva uvijek osuđuje zločine, pa i onda kad priznaje da su ih možda počinili njezini sinovi. Zato je svaki put istaknuto da za Jasenovac i dandanas vrijedi osuda koju je dao kardinal Stepinac, da je riječ o najvećoj ljagi i sramoti. Neovisno o prijeporima koji još uvijek postoje u znanstvenim krugovima.
Uostalom, Vi ste u intervjuu prije nepune dvije godine kazali, citiram, da su se i partizani kao i Hrvatska vojska borili protiv okupatora...
- Doista sam tako rekao, ali to se ne smije izvlačiti iz konteksta. Naime, Domovinski rat i Drugi svjetski rat nije moguće a nije ni pametno ovlaš uspoređivati, jer postoje velike razlike među njima. Onaj veliki rat je mnogo kompleksniji u svim dimenzijama, i zato se na mnogim mjestima u Hrvatskoj, kako se ono kaže, nije znalo tko pije a tko plaća. U našem nedavnom ratu sve je mnogo jasnije. Hrvatska je vojska imala samo jednog neprijatelja i samo jedan cilj – osloboditi okupirane dijelove Hrvatske.
Nisam primijetio da ste komentirali presudu protiv svećenika optuženog za pedofiliju?
- To me ne čudi, jer mnogi to nisu primijetili, zato što je nemoguće sve pratiti, iako ima mnogo onih što me stalno u stopu, tj. u slovo prate. Svoj sam komentar dao mnogo prije presude – taj je svećenik definitivno osuđen istog trenutka kad je dospio na naslovne stranice svih novina i postao "zvijezda" svih medija. Činjenica da je samo na temelju sumnje za počinjeno nedjelo tako osramoćen, dovoljna mu je kazna do groba. Čak i ako je potpuno nedužan. Ali tada je nad njim počinjen zločin za koji nitko neće odgovarati.
A ako je doista učinio taj gnjusni čin, onda nema te kazne koju bi mu trebalo "opaliti". Jer svećenik, premda je samo čovjek od krvi i mesa, ne može svoj sveti red i sve ono što to znači, ni jednoga trenutka negdje odložiti, kao onaj debeli fratar svoj križ kad ga zasvrbe dlanovi, u jednom filmu Buda Spencera i Terensa Hilla. Naravno, to je teorija, a u praksi treba spašavati čovjeka. Pa i najveći zločinci dobivaju odvjetnika. Zato Crkva osuđuje grijeh, a nastoji spasiti grješnika.
Kako komentirate da je osoba optužena za pedofiliju, koja nije svećenik, istog dana osuđena većom kaznom od svećenika optuženog za isto grozno nedjelo?
- Iskreno priznajem da nisam upoznat s detaljima tih procesa pa to doista ne mogu komentirati. To više ako presude još nisu postale pravomoćne odnosno ako procesi nisu stavljeni u fascikle, a počinitelji na zatvorske bicikle.
Kako Vam je moglo pasti na pamet izjaviti kako bi bilo najbolje da Crkva bude vlasnik Hajduka?
- Pa za jezik me povukla vaša novinarka Divna Zelić. Nakon što sam pročitao da je Crkva u Italiji kupila jedan nogometni klub iz treće lige, pomislio sam da bi i kod nas Crkva mogla imati dionice u klubovima, kao što u svijetu ima dionice u bankama i raznim poduzećima. Od profita Crkva financira svoje potrebe evangelizacije, uzdržavanja ustanova i ljudi te karitasa. Ali ako je išta točno od onoga što se pisalo nakon Krešićeva odlaska iz Hajduka, bolje je da se Crkva drži podalje od udjela u sumnjivim vlasništvima. Jer, hostije za svetu misu ne mogu se mijesiti od bilo kojega bijelog praha, nego samo od čistog i zdravog pšeničnog brašna.
Post je objavljen 02.01.2008. u 00:10 sati.