"I danas ga nema s posla na vrijeme doma!" - zaključi puna bijesa Dragica. "Sigurno je opet kod neke kurve!", razgovarala je sama sa sobom.
Zapravo, imala je osjećaj da je cijeli život pričala sama sa sobom. Na sve njene izljeve bijesa on bi odgovarao šutnjom.
Ležao bi šutke i buljio u TV. Ako bi ona stala ispred njega i ugasila ga, on bi odšetao u dvorište i zapalio cigaretu.
A što je drugo mogla uraditi, nego živjeti isključivo takvim životom.
On ju je spasio kad ju se cijela familija odrekla.
Prihvatio je i nju i njenu malu Snježanu od dvije godine. I čak joj dao svoje prezime. Jednostavno, on veliki kurviš, pao je na njenu ljepotu i odmah joj rekao da ju želi oženiti.
Mislila je da su oboje, svatko na svoj način dodirnuli dno, oskrnavili puritanska pravila čednih obitelji,, pa da bi se mogli i skrasiti i živjeti mirno.
Ona jeste.
Ta, što je drugo mogla:Snježana joj je bila tako malena, a onda je odmah ostala opet u drugom stanju.
Marko je vrlo brzo izdovoljio s njenom ljepotom i počeo dolaziti doma sve kasnije.
Čak se događalo da ga nema do slijedećega dana nakon radnoga vremena.
Da bi sebi prekratila muke, nakon što mu je rodila Roberta, potražila je posao. Samo da ne sjedi doma i čuva djecu.
Nije on imao ništa protiv, jer je on i dalje živio kao momak.
Eto, uvijek se trudila da mu je sve čisto, da ga čeka topao ručak, ona mirišljava i počešljana.
Ali, k vragu, Marko je ostao jebivjetar.
A žene?
One su bile gore od njega.
Niti oko jedne se nije morao puno truditi. Same su mu se nudile, kao na pladnju. Niti je njima smetalo što je on oženjen, niti što su one udane.
Nije Dragica bila ljubomorna. Bio je to bijes.
Jer, znala je da joj se susjedi podsmjehuju.
Nije dugo trajao njen pobjedonosni hod, kada je držeći Snježanu za rukicu, paradirala ulicom parajući nosom nebo.
Čak mu je oprostila kada je čula da je tajnica u njegovom poduzeću, hvatajući zadnji vlak s godinama, svima objavila da je rodila njegovo dijete.
Ona je odlučila prešutjeti. Znala je da bi joj rekao:
"Sad smo 1:1!!!"
Sve je ključalo u njoj.
"Dokle?" - zavapila je sama sebi. "Opet su nestale čaše iz regala." - zaključi slažući obrisano posuđe na police. " To može biti samo on."
A onda bijesno dohvati kaput i pojuri niz ulicu.
Djeci u igri s loptom doviknu:
"Eto mame brzo, nigdje ne mrdajte iz ulice!"
Zlurada Radmila već davno joj je saopćila da Marko javno odlazi jednoj u pol bijela dana u kvartu s privatnim kućama.
"Ma, ona ti je došla iz brda, tek se uposlila. Mlada je, ali laka ti je ona roba. Nego, on baš poblesavio. U pol bijela dana, hej!" - guštala je Radmila prenoseći vijesti i gledajući kako Dragici lice postaje crveno.
Nikako Radmila nije mogla podnijeti što je Dragica još uvijek izgledala zanosno i bez viška kilograma. A ona se nikako nije mogla svladati od večernjeg objeda i tako je bila sve šira u bokovima.
Grlo joj je bilo suho kad je pokušala progutati pljuvačku. Imala je osjećaj da neće moći ispustiti glas kada ga nađe.
Kao film odvijao se put prema toj kući, dvorište i staklena vrata od podstanarske sobice- upravo onako kako joj je Radmila opisala.
U bijesu kada je ugledala njegove cipele ispred vrata ("To ih on izbacio vani, jer mu smrde kao vrag!"- pomisli Dragica), histerično dohvati za kvaku na vratima i bi iznenađena da se vrata otvoriše.
U taj tren ugleda golu guzicu svoga Marka kako je zajahao mlado tijelo nepoznate žene i poskoči kao oparen na zvuk vrata.
"Ludo! Od kud ti ovdje!" - skoči prema njoj onako bez komada robe na sebi, da ju izgura van.
Dragica se provuče ispod njegove ruke u toj sobici "dva sa dva" krenuvši prema ženi koja se ovijala plahtom.
Naglo zastade, jer u staroj vitrini visokog sjaja ugleda svoje kristalne čaše, zdjelu i porculanske tanjure. Ostala je skamenjena.
"Sram te bilo!" - viknu Dragica okrećući se prema njemu i pljunu ga u lice.
Odgurnu ga od sebe i izađe.
Nije se trudila skriti suze i umrljanu šminku na licu koračajući natrag putem prema kući.
"A što da radim? Da ga izbacim? I onda opet sama, pa da mi svatko može reći što želi? Ovako barem šute, ne smiju mi ništa reći u lice!" - zaključi Dragica i obrisa suze.
Tako je bilo prije četrdesetak godina.
Sada sjede jedno pored drugoga na unukovoj svadbi.
On, pijan kao letva, jer nikada se nije prestao kurvati i piti.
Ona, nezadovoljna starica sa stalnim osjećajem nezadovoljne prevarene žene.
Post je objavljen 17.01.2008. u 07:00 sati.