Zadnji vikend u prošloj godini smo pokušali provesti isto onako kako smo proveli i veliku većinu vikenda ove godine - dakle, u prirodi. Zizi i meni, društvo su još jednom činili Daba i njegova ljubimica Luna. U zadnji tren smo morali izmijeniti planiranu turu, te smo se odlučili na posjet možda i posljednjoj djevičanskoj planini Lijepe Naše - planini Šibenik. Pruža se paralelno na masiv Biokovo - Rilić, od kojeg ga dijeli zabiokovska udolina, a smještena je nešto istočnije od tog masiva. Područje planine inače u cjelosti administrativno pripada gradu Vrgorcu. O njoj sam već pisao u onom postu o posjetu Sv. Mihovilu, njenom možda i najmarkantnijem vrhu, iako ne i najvišem. Jedina zasad markirana staza vodi upravo na taj vrh, i to iz zaseoka Podastine u Zavojanima. To je prvenstveno razlog tomu što do daljnjeg neću objavljivati detalje s uspona po toj planini, jer kako nema označenih staza, a uz to su stari putevi po planini gotovo u potpunosti zarasli u draču i šikaru, kretanje njome je izrazito otežano. Stoga ću vas do uređenja i markiranja staza ostaviti da uživate u prizorima koje pruža ova doista zanimljiva planina.
Za kraj bi još samo iskoristio prigodu da vam svima zaželim sve najbolje u Novoj. Nek´ vam se ispuni sve što poželite i nek´ vas pri tom neumorno prate sreća i zdravlje.
Post je objavljen 01.01.2008. u 17:12 sati.