Još jednom, sretna nova 2008.godina! Nadam se da ste ju dočekali na kvalitetan način. Uz nekoga posebnog: bilo trenutnu ljubav ili najboljeg prijatelja ili pak u krugu najbližih i najodanijih članova obiteljskog ognjišta. Bilo kako bilo, bila je ovo noć u kojoj smo namjerno ili neopazno donjeli neke odluke. Odluke koje obečaju da će bar neke stvari krenuti bolje. Odluke koje ulijevaju optimizam, koje zapravo naznačuju da svijet oko nas nije baš takav nepromijenjivi bauk. Bila je ovo noć za ludiranje po poslijednji put prije okretanja nove životne stranice. Noć za prisjećanje koga smo izgubili, a tko je ostao kraj nas. Tko nas je razočarao, koga smo razočarali, ko nas je usrećio više no što smo ikada mislili da je moguće... Noć za kretanje unaprijed! Hrabro i odriješito!
Jučer je sve počelo u znaku propasti. Rezultat mog svakodnevnog prežderavanja zaavršio je bolnim trbuhom. Brooke si je pola sata prije polaska razrezala prst. Haley još nije bila odlučila što učiniti da ne povrijedi frendice. Buraz je bio upravo zauvijek raskrstio sa bivšom i prekinuo sa sadašnjom. Brookeina frendica Greta prekinula sa dečkom, bila sva slomljena. Nije pomoglo ni to što je on sjedio kraj nas u Fuliru. O ne, nije. Ni najmanje. Nikad je nisam vidjela takvu. Po prvi put sam je imala priliku upoznati i vidjeti da uopće nije onakva kakva mi se činila. Teić (Brookeina druga frendica) također je bila s nama. Imala sam priliku upoznati joj buraza. Večer mu nije završila bajno. Ni najmanje. Dakle, sve je bilo popračeno znakovima koji ne obečaju baš neku divnu nadolazeću godinu. Kad bolje razmisliš, rađe bi ju prespavao. U nekoj Big Brother kući, odijeljen od stvarnog svijeta i surove okoline.
Haley nam se ipak pridružila. Oko pol 11, mislim. Napokon sve tri zajedno. To nitko nije mogao pokvariti. Nešto prije ponoći odvukle smo se na trg. U prolazu pozdravljale poznanike i tražile ne znam koga. Odbrojavanje...vatromet...pregršt lijepih želja i puseka! I najbolji frendovi. Štefek mi čestital. Moram se pohvaliti. Hahaha... Taj slatki tip iz b-razreda koji me ubijal cijeli prvi razred, sad je postal dečko kojeg bi fakat htijela upoznati, zaprav. Lud, smiješan, drag i iznenađujuće odličan frend. Brooke se fakat nema na kaj žaliti. Takvog frenda se fakat isplati čuvati. Nakon što smo našli svaka svoje frendove i isčestitali si svi međusobno, otišli smo u Tropic. Napokon sam se službeno upoznala s Robijem (ne,hvala) i s Ilijom. S nama bili Turčić, Ninek i Kikač. Bez puno alkohola. Samo najbolji frendovi. Kaj hoćete više? Najdraže mi je bilo vidjeti Turčića kako mu je napokon za sve svejedno! Od onog depresivca od prije par mjeseci, ovdje je bio dečko koji se odlučio pokrenuti s te mrtve točke u život. I zabavio se. O da... Baš mi je drago! Nineku bila plavušica. Kao, ne sjećaju se jadan drugoga...da..da...moš si mislit...
Otišle smo relativno rano, jer mi se buraz napil. Bil je totalno slomljen. Tu je večer donio toliko odluka. Nikada nije bio toliko odlučan, odgovoran i racionalan. I nikada u njegovim očima nije bilo toliko želje da se napokon riješi te boli koji već mjesecima skriva. Toliko inata i želje za osvetom za sve što nije bilo ono čemu se nadao i čemu je sanjao. Toliko boli je bilo jučer. A meni se jednostavno i nije baš pilo. Za promijenu, ha? Gledala sam to sve kroz neke druge oči. I došla do zaključka da je vrijeme da odrastem više! Bilo je divno biti djete, u mom slučaju. Priznajem, mnogi bi se mijenjali za moje djetinjstvo, s pravom. No, imate pravo. Vrijeme je da prestanem biti razmaženo derište i da krenem u stvaran svijet, kroz stvarne probleme. I više me nije strah toga. Zaista nije. Sad kad znam da oko sebe imam ljude koje sam gledala na filmu, kad su mi svi govorili da nitko ne može prouzročiti veću bol od čovjeka. Možda je to i istina, ali jeste se ikad pitali ko vas može najviše usrećiti da vam oči zacakle ko u crtiću a srce se napuni nekim elanom koji vam podigne glavu visoko sa najiskrenijim i najodanijeim smješkom na tom nezaboravljenom licu? Upravo taj isti čovjek. Kad već govorite loše o ljudskom rodu, sjetite se da upravo vi sami pripadate njemu. A nitko ne voli čuti loše o sebi, zar ne? Budite uporni i vjerujte da u svakome ima dobri čovječuljak koji samo čeka da ga netko pozove u oči prijatelja. Bit će neuspjeha i razočaranja kao i u svemu ostalom što činimo, ali zasigurno ćete naći ono što ste tražili: utočište u ruci nevjerojatne osobe. Sretno ljudi!
pusek
Post je objavljen 01.01.2008. u 14:37 sati.