Prvo mali preokret. Aqua od sada ima braću blizance. Danny ostaje, ali ubacujem i Dougieja. Ostalao se ništa ne mijenja.
Tražim još jedan muški lik, važan za priču!
Osjetila sam hladanu i zastrašujuću struju u zraku. Pogledala sam prvo Alice koja je nepomično i beživotno ležala na tvrdom i hladnom kamenom podu. Taj me prizor užasno plašio. Skrenula sam pogled na Meg, koja me još uvijek gledala s istim izrazom lica. Činilo se da ju nije briga ni za što. Hladnokrvno se osmijehnula. Prošli su me trnci, a ona struja i napetost nikako da nestane. Činilo se kao,kao... kao da me smrt promatra i samo čeka da učinim neku malu, sitnu pogreškicu ,pa da me dokrajči. Zapuhao je nagli vjetar iako nisam znala odkuda dolazi, jer ipak... bili smo u spilji, a jedini mogući izlaz bio je pred nama. Iz njega su dolazile zrake sunca... Zapuhao je još jednom i ugasio baklju koja je stajala čvrsto prikovana za zid. Ugasio se i zadnji izvor svijetla. Ponovo sam osjetila nelagodu. Vjerojatno zbog Meg. Ne, zbog nje se nisam osjećala sigurno kako sam trebala, osijećala sam se prestrašeno.
-Aqua, please daj da ti objasnim!!- vikala je Meg iz sveg glasa dok me trčećim korakom dostizala. Glas joj je još par sekundi duboko odzvanjao u unutrašnjosti spilje. -Što?? Objasnit ćeš mi zašto si mi ubila obitelj??Haa?- pokušala sam joj odgovoriti sa što više hladnokrvnosti, ali iz mojih usta je izašao samo tanki prestravljeni, drhtavi glasić.
- Sad me dobro slušaj!- viknula je i uhvatila me čvrsto za ramena. -Hej, pusti me!- pokušavala sam se izmigoljiti iz njenog stiska. - Aqua, Alice nije bila tvoja obitelj! Ona je Sarlenina pristaša! Uhodila te već neko vrijeme! I ona nije mrtva, već samo onesvještena, jer je ona duh!! Moramo doći do izlaza prije nego se osvijesti, ok?-
-Prokleta istina- opsovala sam na glas.
- Čekaj malo.... Ako Alice nije moja obitelj, to znači da sam ja Aqua,a ne Tamara?-
-That's right- rekla je Meg -A sad put pod noge.-
*******
Žurili smo prema izlazu. Misli su mi se miješale... smrt ili život. Zašto umiremo od želje za životom kad živimo samo da bi na kraju umrijeli? Ljubav ili bol... Ljubav je samo bol i igra slomljenih srca. Sreća ili tuga... Sva sreća se može pretvoriti u tugu.
Kad bih se barem na trenutak mogla maknuti od svih tih problema ili zaboraviti, biti ponovo malo, bezbrižno dijete koje ne mari za brige u uživa u svemu što život pruža. Da, željela sam slobodu. Sada više nego ikada, ali u ovom trenutku trebala sam spasiti Dannyja, sve svoje prijatelje i osvetiti se Sarleni.
-Gledajte, ondje je izlaz!- viknuo je James prstom kažući prema izvoru jake žute svijetlosti. Njegov glas popunio je tu tišinu koja je trajala već pola sata. Potrčali smo prema izlazu, a ona svjetla točkica je svakim našim korakom postajala veća i veća.
-Meg, imam pianje za tebe.- rekla sam trčeći još brže da ju dostignem.
-Da??- pogledala me s jednom uzdignutom obrvom.
-Ko te je poslao?... Mislim, da me zaštitiš?- pitala sam ne znajući hoće li odgovoriti. Zavladala je mrtva tišina. Moglo se čuti samo tapkanje naših nogu po hladnom kamenom podu. - ON.- odgovorila je poslije dugo vremena.-Lord Voldemort.-
Nisam više ništa pitala, ali u sebi sam umirala od znatiželje. U djelovima spilje još su uvijek odzvanjale riječi
-Lord Voldemort-
*******
Stigli smo do izlaza. Zaustavila sam se par metara prije kako bih došla do zraka.
-Konačno!- rekla je Meg i duboko uzdahnula. Vidjelo se da je i ona bila umorena od trčanja iako ona to nikad ne bi priznala.
-Društvo, može mali odmor?- upitala sam. -Naravno- rekli su uglas.
Samo što su to rekli pred izlazom se stvorio duh, Alicein duh. Izgledala je odvratno. Jedno joj je oko bilo smješteno skoro kraj usta, nos joj je stajao u stranu, nije imala jedno uho...
-Što želiš?- vrisnula sam na nju.
-Ubiti vas!!- rekla je kreštavim i zastrašujućim glasom. Meg mi je dobacila štapić i viknula -Hajde, ovo je tvoja prilika!!- Još mi je kimnula glavom u znak ohrabrenja. Duboko sam udahnula. -Avada Kedavra- viknula sam i debeli zeleni mlaz svjetlosti pogodio je Alice.
-Idemo- viknula sam nakon što je Alice pala na zemlju. Požurili smo van iz spilje.
*******
Našli smo se pred Sarinom kućom. Sunce je još jako sjalo,a njegovi traci još su se igrali po krovovima kuća.
-Aaaaaaaaaaa!- začuo se stravičan urlik iz kuće. Potrčala sam što sam brže mogla. Sada nije bilo vremena za razmišljanje, moji su prijatelji u pitanju.
-Što se dogodilo??- vikala sam čim sam upala u kuću. Uletjela sam kao neki manijak u horor filmovima.
Ann je dotrčala do mene plačući. -Ann, Ann što se dogodilo?- upitala sam ju. Nato me ona povukla za ruku i dovela do kuhinje. Meg i James su nas slijedili trčeći.
-Vraćaj se ovamo glupačo!- Merry je urlala kroz prozor. Bila je na rubu živaca. Na kuhinji je falilo pola zida. Ray i Sar skrivali su se iza srušenog kuhinjskog stola. Mogla sam vidjeti da je Merry vikala na Sarlenu koja je zadovoljno letjela na svojoj metli ostavljajući nas iza.
Tada mi je sinulo... Još nisam vidjela Dougieja.
- Gdje je Dougie?- nitko nije odgovarao,a Ann je još jače zaplakala.
-Gdje je Dougie? Odgovorite mi!! Molim vas!!Dougie, Dougie?- počela sam se histerično derati i prevrtati cijelu kuću nadajući se da je tamo. Ali nije bio. Sarlena je otela i mog drugog brata.
-Ne!!!- počela sam vikati. Suze nisam mogla ,ali nisam ni željela zaustaviti.
-Zašto?? Zašto?- vikala sam za njom.
Merry i Meg su me bezuspješno tješile. - Ja, ja vam donosim nesreću, svima. Moram otići. Ne želim da mi i vas oduzme.- plakala sam još jače.
*******
-Aqua?- upitala je Merry. Sjedila sam na mekom krevetu gledajući na plavo noćno nebo obasjano zvijezdama pitajući se gdje su sada moja braća, Sean, Black Lightning...
-Aqua?- Merry je ponovila. Okrenula sam se prema njoj i pogledala je u oči kako bi shvatila da je slušam. -Našla sam ovo na mjestu gdje je Sarlena... gdje je otela Dougieja.- rekla je i suza joj je skliznula niz obraz. Ne sjećam se da sam ikada vidjela Merry da plače. Na brzinu je obrisala suzu i dala mi malu ceduljicu koju je cijelo vrijeme držala u ruci.
-Dođite danas u ponoć u Srebrnu Kulu,
Ako ikada želite vidjeti svoje prijatelje žive!-
pročitala sam na glas i osjetila kako me nešto steže oko srca. Bol, sva bol koju mi je ta vještica nanijela bez razloga. Osvetit ću joj se pa neka ona pati.
Merry me gledala zabrinutim pogledom. -Što je? Danas idemo do Srebrne Kule.- naredila sam. Odjednom me obuzeo val ljutnje. Znala sam što trebam. Dokrajčiti Sarlenu, zauvijek.
E pa ljudi nadam se da vam se sviđa post. Napisala sam ga isključivo zato jer me Meg natjerala i nije mi žao.
Svima puno pusa i Happy New Year!