Promatram te u mraku...
Tek slabašno svijetlo svijeće
Nečujno pada na tvoj lik.
Lik spuštene glave,
Povrijeđenog ponosa...
Gledam te sa suzama u očima
Želeći ti prići,
Pružiti ti utjehu i tek
Malenu mrvicu nade,
Toliko malenu tek da osjetiš
Da još nije sve gotovo,
Da poželiš ići dalje.
Gledajući te dok patiš,
Poželim ti darovati sve što nije ona...
Zagrliti te i ne puštati iz svog
Zagrljaja.
Dok te gledam,
Noge mi same kreću prema tebi,
Ruke se pružaju prema
Tvojim ramenima.
Suze počnu teći jer tvoja bol
Me boli sve snažnije i snažnije.
Željela bih te poljubiti da više nikada
Ne zaplačeš, da ne pustiš ni jednu suzu
Zbog nje...
I tako, promatram te u nadi da
Ću ti jednog dana moći sve to dati...
Jednog dana...
Post je objavljen 01.01.2008. u 12:13 sati.