Marketing
Tebe Boga hvalimo - Te Deum
*******************
Tebe Boga hvalimo,
Vjerno ispovijedamo,
Vječnog Oca slavimo,
Složnim glasom pjevamo:
Na nebesih anđeli,
Štuju te s arkanđeli.
Kerubini složno svi
Duboko se klanjaju,
Serafini smjerno ti,
Jednoglasno pjevaju:
Svet, svet, svet je Gospod Bog,
Kralj preslavni puka svog!
-----------------------------------
|
Te Deum laudamus
Te Dominum confitemur
Te aeternum Patrem omnis terra venerator
Tibi omnes Angeli
Tibi Caeli et universae Potestates
Tibi Cherubim et Seraphim incessabili voce proclamant
Sanctus, Sanctus, Sanctus
Dominus Deus Sabaoth
Pleni sun caeli et terra majestatis gloriae tuae!
----------------------------------------------------------
Te Deum su početne riječi prastarog himna na latinskom koji veliča i zahvaljuje Bogu. Još uvijek je nepoznato tko ga je napisao. Neki stručnjaci smatraju da ga je napisao sv.Niceta iz Remezijane /+414/, dok drugi tvrde da potječe iz stare liturgije. Bilo kako bilo, ovaj himan se tijekom službe Božje pjeva odavno, o čemu svjedoči Pravilo benediktinskog reda /oko 540./. Pjeva se na kraju Službe čitanja /liturgije časova/ nedjeljama, svetkovinama i blagdanima.
I na svršetku jedne građanske godine red je da se zahvalimo Bogu Te Deum-om za sva primljena dobročinstva. Zato se danas u svim župnim crkvama upriličuje i takozvana zahvalnica, pobožnost kod koje se pjeva „Tebe Boga hvalimo“!
**************************
Bog je onaj kome dugujemo prvu i najveću zahvalnost jer od Njega dolazi svaki dobar dar.
„Ne varajte se, ljubljena braćo moja: svaki dobar dar, svaki savršen poklon dolazi odozgo, od Stvoritelja zvijezda, u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja od mijene. On nas dragovoljno rodi riječju istine, da budemo prvenci među njegovim stvorenjima.“
/Jak 1,16–18/
Zahvalnost i kajanje – to su nam na današnji dan najpreče i najsvetije dužnosti. Ima mnogo toga u prošloj godini na čemu se moramo Bogu zahvaljivati, ali isto tako i mnogo toga zbog čega se moramo kajati./Jak 1,16–18/
************
Stara godina doziva nam također u pamet veliku istinu o prolaznosti vremena. Sve prolazi i nestaje na tom svijetu. Nije dobro da onda na tako nesigurnom terenu gradimo svoju životnu sreću. Nitko lud ne gradi kuću na mostu jer se na njemu ne stanuje, već samo preko njega prelazi. Ovaj je život kratak i prolazan i stoga se ne smijemo ovdje ugnijezditi kao da ćemo vjekovati. U tu svrhu opominje nas apostol narodâ:
„Braćo, ovo vam kažem: vrijeme je kratko. Preostaje da i oni koji imaju žene žive kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se raduju, kao da se ne raduju; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer prolazi vanjski oblik ovoga svijeta.“
/1 Kor 7,29–31/
Na današnji dan godine 1640. malo prije ponoći umirao je u francuskom selu La Louvesc veliki pučki misionar sv. Franjo Regis iz Družbe Isusove. Posljednje riječi, koje je upravio svome subratu, bile su mu: /1 Kor 7,29–31/
„Ah, brate moj, kolika sreća! Kako zadovoljan umirem! Vidim našega Gospodina i Mariju koji mi otvaraju nebeska vrata.“
Još je uspio izmoliti:
„U ruke Tvoje, Gospodine, predajem duh svoj!“
– i pobožno je preminuo.
Kako sretna smrt! Tako su umirali sveci. Oni su znali dobro živjeti pa su znali dobro i umrijeti. Oni se nisu neuredno prilijepili uz zemaljska dobra pa im rastanak s ovim svijetom nije bio težak. Neka i nas svojim primjerom nauče dobro živjeti, neka nas nauče Gospodinu sveudilj zahvaljivati, neka nas uče pokajanju za naše grijehe, neka nas također nauče umrijeti u Gospodinu da i nama kao njima, dan smrti bude dan rođenja za nebo!
********************************
Želim zahvaliti Gospodinu za sve ovo izrečeno, a i za puno onoga neizrečenoga, duboko u srcu skrivenoga i Njemu jedinome poznatoga. Hvala Ti Gospodine moj !!!
Tebe Gospodine hvalimo za ovaj ljudski život koji si nam darovao.
Darovao si nam živjeti još jednu godinu.
Hvalimo te za naš osobni život: tjelesni, duševni i duhovni život …
Hvalimo te za sve što smo u našim zajednicama i obiteljima ove godine živjeli i doživjeli ...
Hvalimo te za naše očeve i majke, za djecu, rodbinu i prijatelje ... , za znance i suradnike i za sve s kojima smo se ove godine životno susretali u dobru i zlu, u radosti i žalosti, u zdravlju i bolesti, u danima provedenima na radnim mjestima, na odmoru, u sasvim slučajnim susretima, u onima koja smo tražili, željeli, radovali se njima, kao i onima koja nismo željeli i koji su nas ožalostila.
Hvala ti za sve ljude s kojima nas je život protekle godine zbližavao i vezao, za sve koji su ostavili svoj trag u našim životima i za sve što je u tim susretima bilo po tvojoj volji ...
**************
I da ne bi pomislili da sam pesimistična u ovoj noći u kojoj se svi spremamo dočekati NOVU, oraspoložimo se i dočekajmo je u radosti i veselju sa svojima najbližima i sa onima malo daljima, u mislima sa svima koji danas slave /i onima koji trpe!/ ...
Ma gdje se nalazili, neka nam svijetlo osvjetljava put ...
**
Hvala svima vama dragima koji posjećujete ovaj blog ...
********************
*********
***************************
Post je objavljen 31.12.2007. u 19:01 sati.