Ponekad dobijem dopis posjetitelja bloga na e-mail. Većina je nevrijedna pažnje. Poneki znaju biti zanimljivi. (Inače, čak i kad ne pišem, bilježim, prilično stabilno, četrdesetak posjeta dnevno. Više, nego što bih očekivao.)
na nagovor mog prijatelja (inače se bavi otkrivanjem sotonista) otvorio sam tvoj blog i počeo čitati sadržaje. OK. Nešto stoji, tj. puno toga stoji tu napisano, ali to sam čitao u Vedama, Jogi, Upanišadama, vidim da se zanimaš za sociologiju, psihologiju, plitiku... Baš me interesira tko si ti u stvarnosti bez ovog da si po ovozemaljskom riječniku sotona ili kako sebe nazivaš "svijetlonoša".
Sotona ne vodi ljude za sobom, nego ih tjera ispred sebe.
Onaj koji se Sotoni smije i koji ga prezire, njegov je učenik.
Onaj pak koji ga se boji i koji ga mrzi, njegov je rob.
Ovaj blog nije "sotonistički", nego "sotonološki".
Tko je Sotona/Lucifer? Trebate li se zauvijek zadržati na tome da je on/ona "fuj-fuj", bekini, zločesti, Onaj-O-Kome-Se-Ne-Govori? Kako se i zašto on pobunio? I drugi "pali anđeli", koji su se svijetu objavljivali i objavljuju kao paganski bogovi (kao što kaže Aurelije Augustin)?
Možete li prihvatiti na sebe taj rizik, da poslušate i njegovu/njezinu priču? Odnosno, barem mali njen dio? Da promislite o tome, a zašto bi se uopće netko pobunio protiv Svemoćnog Bića?
Bog/Boginja zna sve, ali ne zna sebe samog/samu, jer je to proturječno (Duns Scotus). Zato On/Ona ne razumije teologiju, jer je objekt teologije, kao što je kamen objekt geologije (L. Kolakowski).
Sotona, naprotiv, ne zna ništa, Osim sebe samog/samu.
Sotona je Užas, koji je Bog/Boginja osjetio/osjetila kad je shvatio/shvatila da je sam/sama. Sotona je filozof, koji istražuje taj Užas. Ali da bi to mogao, mora istražiti i sve ostalo. Stoga je sotologija iznad teologije, koja je njen dio.
Bog/Boginja zna Sve. Ali izvan svega je Ništa. Kako stoji s tim Ništa? (Heidegger) Ništa je, na najvišem stupnju apstrakcije, isto što i Bitak. To su znali stari Egipćani na početku civilizacije (At-Um, sve-ništa, veliki on-ona); trebalo je 5000 godina, da jedan filozof, Sotonin učenik (Hegel) tu jednostavnu istinu uvidi. Ali on je bio slab učenik, pa je na kraju postavio "apsolutni duh". Koji, međutim, lebdi u Ništavilu. Kao i Bog/Boginja sam/sama.
Sotona je ona kap, koja (nasuprot panteističkom smirenju Cesarićeve pjesme), iako svjesna svoje bezvrijednosti, odbija biti apsorbirana u bujici (Moebius: Crni Inkal).
Ja sam nositelj/nositeljica luči, koji/koja odbija svoju beznačajnu iskru odbaciti za volju svespaljujuće Svjetlosti, nego je čuva u ljepoti Noći.
Ja sam avatar, naravno. Možda ću vam jednom reći više.