Vrč ide na vodu dok se ne razbije.
Tako je i naš vrli ministar unutrašnjih poslova, vrlo popularan na jednom internetskom portalu (sigurno će pasti njegova posjećenost obzirom da se više neće pojavljivati njegovi „biseri“), odsviro. Njegov neposredni „šef“ koji se do pojave slika s čuvene „šumsko-lovačke svinjokolje“ na televiziji pojavljivao u svakom izdanju vijesti uvjeravajući naivni hrvatski puk kako je s osvojenih tridesetak posto glasova izašlih birača dobio povjerenje svih Hrvata, nestao je kao da je u zemlju propao. Navodno svoj bijes na vrlog nam ministra hladi na snježnim padinama negdje u inozemstvu. Uz pomoć ministra jedan naš general dočekat će Novu 2008. godinu u čuvenom zatvoru u Nizozemskoj u društvu inih koji su iz razno raznih razloga tamo.
E sada to što su te dvije budale završile tako kako su završile i nije najveća tragedija. Ali ako se taj cijeli događaj sagleda iz drugog ugla, čovjeku se zavrti u glavi.
Ministar koji bi trebao promtno uhapsiti generala jer, ne pridržavajući se odredbi suda, ugrožava vitalne interese hrvatske države, on se slavodobitno slika u šumi, u grupi lovaca sličnih svjetonazora, iza uredno posloženih leševa divljih svinja, koje su oni u lovačkom žaru zdušno pobili. I što mislite što radi hrvatska mafija. Veselo trlja ruke misleći pri tome: no ovaj mamlaz zaista nam nije ni do koljena.
A što se tiče pameti našeg generala, e tu se zaista postavlja pitanje kako smo mi dobili rat protiv Srba s takvim „kvalitetnim“ zapovjednicima. A čitajući epilog cijelog slučaja, moraju se i sami Srbi upitati: bre koje smo mi to junačine kada nas ovakvi mangupi poraziše.
Jadna nam majka.
Srdačno vaš semper contra.
Post je objavljen 31.12.2007. u 15:07 sati.