U mnogima, da ne kažem u svim situacijama sama za sebe kažem da sam osoba koja više prevaguje pesimizmu, nego optimizmu. Pa opet, u zadnje vrijeme okolinske situacije više događaje i moje postupke pripisuju optimističnijoj strani budući da sam uvijek ja jedina ta kojoj je sve svejedno i ravno do mora te zna kako će sve dobro završiti. Možda te samo jedan šokantni i teški događaj u životu nagna da shvatiš da su one nebitne stvari nedovoljne da te izbace iz takta, a kamoli nanerviraju.
I tako, dok se svi oko mene živciraju oko proslave nove godine jer je zadnji čas a nemaju gdje, dok se živciraju oko toga što će obući za koji izlazak, što će drugi misliti, te oko nekih sitnih ljubavnih problema, meni je sve ravno do mora, kako kažu.
Moram priznati, premda me pamćenje zadnje 2 godine dosta loše služi (a ne znamo uzrok, jelte), da sam se prije živcirala i oko najmanje sitnice, pa čak i oko škole. Sad je nastupila ta ''nagla'' promjena u svejedno mi je fazu, pa tako smatram da je to moja nova vrlina. I ponosna sam na to. Kad već nemam bit ponosna na nešto drugo.
Što još da kažem, ove godine Božić nije bio praćen tipičnom svakogodišnjom predbožićnom i poslijebožićnom depresijom kao i prije. Pa čak je i moj 18.-ti rođendan dan nakon Božića prošao u nadasve dobrom raspoloženju. I, iako kažu da 18 treba da bude nešto posebno, meni se nije istaknuo po nečemu...ali recimo da ću ga pamtiti po tome što nije bio dosadan. Mislim, pamtit ću ga dok me i to pamćenje ne iznevjeri, jelte.
Planovi za novu godinu su se tipično izjalovili što je mene vidno razveselilo jer nisam bila oduševljena planom. Tako da ćemo po mojoj odluci ić od birca do birca u gradu i zadržat se u onom u kojem je najbolje.
Što se tiče novogodišnjih odluka, nemam ih. A budući da me pamćenje iznevjerilo, ne znam da li sam imala koji plan prošlih novih godina.
A pretpostavljam da odluke ne možemo miješati sa željama u ovom kontekstu, tako da ne mogu odlučit postat holivudska diva jer je to samo moja želja. Jel? Valjd. Ma ne želim se zamarati. Recimo da ću odlučiti da probam sve stvari ostaviti kakve jesu uz male pokušaje poboljšanja koji će se, već unaprijed vidim, izjaloviti. Ali ja uvijek kažem – bitna je namjera.
Da, ovo što se tiče bloga još nisam odlučila. A za te promjene brisat ću – neću, okrivimo pms, nemojmo mene, oke?
Al ajd, probat ću ga zadržat, premda sad znatno manje postova pišem. Valjda to dolazi s godinama, 18, eh, starim. A u tom starenju znatno pomažu pdrasliji koji nabijaju na nos kako će od sad godine sve brže prolaziti. Hvala im na utjesi. Stvarno su dragi, nisu li?
I tako neka ovo bude kraj mog posta, zadnjeg posta u ovoj godini. Svima vama kojima nisam zaželjela sretan božić, smatrajt ovo malo zakašnjelom čestitkom, ali od srca. A budući da ova neće zakasniti – sretna vam nova godina. I sad bih tu metnula onih kul već sklepanih čestitki za novu godinu i božić, ali ne da mi se tražit. Opraštate, jel? Ma znala sam ja to.
I da, sretna vam i ova stara godina, 2007.
Moram priznati da će mi jako faliti. Pogotovo su depresivne one zadnje sekunde odbrojavanja kad skužim da više nikad neću biti u staroj godini, u ovom slučaju 2007. No, tako budem u depri svake godine pa zaboravim to za dan dva.
Al opet, falit će mi.
Post je objavljen 31.12.2007. u 13:24 sati.