Pregled posta

Iznenadi me bar jednom

Subota. 2 su sata iza ponoći.
Ništa me ne može izbaciti iz takta.
Osim...

Poželjela sam pronaći pravi trenutak,
da sve promjenim
Bježim od ljudi
Nisam plakala,čuli su se
samo tihi jecaji i glasni
otkucaji srca.
Tišina je bila narušena.
Očaj je prelazio granice razuma.
Prošlost se, po njemu vratila
a praznina se širila
cijelim tijelom..


Osjećala sam se kao lutka
izvana plastična, savršena
a iznutra prazna..





Trebam tvoju blizinu.
Prepuštam se neopisiovoj
želji/potrebi za tobom..
Samo još jednom dozvolit ću ti sve
dozvolit ću samoj sebi da povjerujem
u svaku tvoju laž.
Tebe stavljam u prvi plan.
Žalit ću sutra..


Kako je moguće zaboraviti
zaustaviti tranutak?
Učinila bih to bez obzira na cijenu.
Prošlost se ponavlja.Ponovno smo tamo.
Ponekad ljubav nije dovoljna,
al činilo se kao stvarnost.






Nisam osjećala ni najmanju
grižnju savjesti.
Samo prazninu.
Ovo što jesam, očito nije bilo
dovoljno dobro.
Oprosti što nisam glumila.
Nisam ti rekla da te volim
da bi umirila svoju savjest.
Nisam mogla ostati
doslijedna samoj sebi,
odglumiti do kraja,
ostati kučka bez srca..


Beskrajna tišina. Neizrecivo
olakšanje. Kraj.








Ništa me ne može izaciti iz takta.
Osim...jedne osobe,
jednog imena, jednog pogleda,
jednog mirisa, jedne pjesme,
jedne večeri, jednog rastanka,
jedne riječi..





p.s.
Želim vam bolju Novu.


Post je objavljen 31.12.2007. u 12:11 sati.