Borba gardijske pješačke bojne za OT – kota 335. 1945.
Tijekom druge polovice ožujka 1945. godine sovjetska 86. gardijska pješaka divizija nastupala je dodijeljenim smjerom prema Tokodu (Mađarska, zapadno od Budimpešte – po Athumanunhu). Njezina 260. gardijska pješačka pukovnija imala je slijedeću zadaću: 1. i 2. gardijska pješačka bojna napadale su u smjeru željezničkog kolodvora u Tokodu, a 3. gardijska pješačka bojna branila je dostignutu crtu Dorog – Čolnok. Padom mraka 22. ožujka 1. i 2. gardijska pješačka bojna probile su protivničku crtu obrane sjeverno od naselja Dorog i izbile u trokut željezničkih pruga na samo 1 km istočno od naselja Eljoktarne Banje. Razbijeni dijelovi njemačkih postrojbi tada su se presložili i zauzeli ranije pripremljene rovove i strjeljačke zaklone na blagim uzvišenjima zapadno od Doraga, te su uz snažnu topničku i minobacačku potporu uspjeli zaustaviti daljnje napredovanje sovjetskih 1. i 2. gardijske pješačke bojne. Zapovjednik 260. gardijske pješačke pukovnije odmah je zapovjedio zapovjedniku 3. gardijske pješačke bojne da s jednom satnijom i dalje brani dodijeljenu crtu, a s preostalim satnijama odmah krene u napad na protivnika koji se brani u području kote 335. Kota 335. dominirala je cijelim područjem, a protivnik ju je inženjerijski uredio za obranu, te je tako pretvorio u jaku otpornu točku. Na padinama su uređene tri crte rovova koje su međusobno bile povezane kretnicama punog profila, a u rovovima su postojali uređeni položaji za postavljanje strojnica. Te položaje branile su dvije satnije iz sastava razbijene njemačke 711. pješačke divizije. Vatrenu potporu tim njemačkim satnijama pružio je njemački topnički divizijun (odgovara rangu topničke bojne – po Athumanunhu) i još nekoliko minobacačkih bitnica. Ispred prve crte rovova njemački inženjerci postavili su mješovita (protuoklopne mine okružene protupješačkim minama – po Athumanunhu) minska polja. Zapovjednik sovjetske 3. gardijske pješačke bojne bio je bojnik V. A. Nikitin koji je odlučio: opkoljavanjem po krilima uz istodobni frontalni napad uništiti protivničku OT, a iz toga proizašle su slijedeće zadaće gardijskim satnijama. Tako je 7. gardijska pješačka satnija ojačana s 4 strojnice trebala frontalno napasti protivnika u rovovima istočno od kote 335. i nastupati u smjeru kote 457. Sovjetska 8. gardijska pješačka satnija trebala je svoj 1. gardijski vod i polovicu vojnika iz 3. gardijskog voda poslati desnim krilom 7. gardijske pješačke satnije, a svoj 2. gardijski vod i drugu polovicu vojnika iz 3. gardijskog voda poslati po lijevom krilu 7. gardijske pješačke satnije sa zadaćom opkoljavanja protivnika. Sovjetska 9. gardijska pješačka satnija trebala je i dalje braniti dodijeljenu crtu obrane 3. gardijske pješačke bojne. Ako napad 7. i 8. gardijske pješačke satnije uspije, tada je 9. gardijska pješačka satnija, bez 3. gardijskog voda, trebala produžiti napad gardijske bojne u smjeru kote 286. Taj 3. gardijski vod iz sastava 9. gardijske pješačke satnije ostao je u pričuvi zapovjednika 3. gardijske pješačke bojne i trebao je biti u spremnosti za odbijanje eventualnog protivničkog protunapada iz smjera Eljoktarne Banje. Posebnu pozornost zapovjednik 3. gardijske pješačke bojne posvetio je spojevima s 1. gardijskom pješačkom bojnom koja mu je bila desni susjed i jednom gardijskom bojnom iz sastava 49. gardijske pješačke divizije koja pak mu je bila lijevi susjed u napadu. (upravo ovi spojevi postrojbi u napadu bitni su tijekom provedbe napada kako ne bi došlo do onih famoznih 'prijateljskih vatri' kada se u žaru bitke potuku dvije prijateljske postrojbe krivo misleći da se tuku s protivnikom – po Athumanunhu) Nadnevka 23. ožujka točno u 1230 sovjetsko topništvo izvršilo je 10 minutni topnički udar po protivničkim položajima, a 3 minute prije kraja topničkog udara u napad su krenule sovjetske gardijske pješačke satnije. Gardijski vodovi iz sastava 8. gardijske pješačke satnije, koji su se kretali po krilima prestigli su vodove 7. gardijske pješačke satnije koji su napadali frontalno. Tako su gardijski vodovi 8. gardijske pješačke satnije upali u protivničke rovove i u rovovima započeli blisku borbu s njemačkim vojnicima koji su se tu branili. To je uveliko pomoglo 7. gardijskoj pješačkoj satniji koja je sada lako stigla do rovova, te su i njezini vojnici sada zapodjenuli blisku pješačku borbu s protivničkim vojnicima koji pak su sada bili zbunjeni. Njemačko topništvo i minobacači pokušali su zaustaviti frontalni napad sovjetske 7. gardijske pješačke satnije, ali su vodovi iz sastava 8. gardijske pješačke satnije izbili u dubinu protivničkog rasporeda i tako su obije njemačke satnije sada bile potpuno okružene i opkoljene. Razvila se borba koja je potrajala još oko sat vremena, a tada su se preživjeli njemački vojnici jednostavno predali. Sovjetska 3. gardijska pješačka bojna time je izvršila dodijeljenu zadaću i pri tomu uništila 55 protivničkih vojnika, 53 protivnička vojnika je zarobljeno, a zaplijenjeno je i 11 strojnica, 5 minobacača, 24 kratke strojnice (automati), 93 brzometne puške, radio-uređaj za vezu, 11 konja i 7 konjskih zaprega za vuču. Krajem dana 3. gardijska pješačka bojna uspješno je zauzela i kotu 286. , te do kraja izvršila svoju zadaću.
Post je objavljen 31.12.2007. u 12:12 sati.