I, eto nas konačno u zadnjem danu 2007. Već nekoliko dana pomalo razmišljam o finalizaciji ove godine i pravcima kojima bi mogla krenuti u posljednjem ovogodišnjem postu. Bilo je svakakvih ideja – od uobičajenih filmskih, do sasvim neuobičajenih foto-postova, od top lista ovoga ili nečeg drugog do glatkog reza i vidimo se dogodine.
Ali, neću to.
Baš mi se neće.
A zakaj mi se neće?
E pa zato jer ove godine, između ostalog i zbog mase napisanih postova imam bolji pregled nad svojom godinom – pregled nad godinom kakva je bila dok su se stvari događale, a ne onda kad se na kraju okreneš i pogledaš ju kroz naočale optimizma pamćenja.
Sve u svemu, bila je to dobra godina:
godina u kojoj sam raščistila neke stvari sama sa sobom,
godina koju sam započela plakanjem dvaput dnevno (plakanje nije rješenje problema, samo metoda olakšavanja stresa), a sad to radim samo meni prikladno i rijetko,
godina u kojoj sam dobila posao kakav sam si dugo željela,
godina u kojoj sam otkrila da mi se srce ipak nije sklupčalo u ćošku i krepalo, već da ga se dade upaliti na kleme i još se neko vrijeme voziti na posuđenom vremenu,
godina u kojoj priznajem da je posuđeno vrijeme gotovo isteklo i da je od centralne važnosti uspostaviti novo vrijeme,
godina u kojoj sam počela učiti kako se opustiti i prepustiti neke stvari slučaju i neakciji,
godina u kojoj sam se više i češće igrala s riječima, za što se nadam da će se i u budućnosti nastaviti.
Dobra godina.
Godina kojoj na kraju mogu reći „AaaaAAa, sad mi je jasno za što je ono bilo dobro.“
Sljedećih par dana upoznavati ću se s Novom Godinom, novom likinjom u kvartu. Prijestupnicom, štakoricom, saveznicom. Progoni me sumnja da bi mi se mogla dopasti, a već duže pomišljam na mogućnost da joj to dozvolim.
Ako me par dana neće biti, upućujem one željne više teksta na moju fikcijsku knjižnicu u desnom stupcu pod plavom oznakom „O crtama i točkama“.
Do viđenja u Novoj čestitke i pripadajući cjelovi!
Post je objavljen 31.12.2007. u 12:12 sati.