Zbrajam dane minulih godina
Pribrajam im 2007
i sva svoja jutra koja ugledah u njoj
Vraćam sjećanja i palim joj svijeću zahvale
da svojim Svjetlom obasja
sve naše zajedničke ponore i visove
i puteve koji ih spajaju
Pospremam je u očišćenu ladicu sjećanja
u poseban kovčežić načinjen od smijeha
umotane čipkanom vrpcom osmijeha
poslagujem njezine i moje Radosti
Tuge zalijevam Svjetlošću Sunca
nadajući se da će uz pomoć
srebrnine Mjeseca procvasti
u raskošno cvijeće pouke
već slijedećeg proljeća
Pomalo svečano opraštam se
s njezinom neponovljivošću
kao sa starim prijateljem koji odlazi zauvijek
ali njegov trag ostaje u mom srcu.
Post je objavljen 31.12.2007. u 11:06 sati.