Ponedjeljak je stigao. Ovo je jedan od onih lpji u malobrojnosti dana predstvalja distancu izmeđi dana odmora i slavlja, a koji mnogi spajanjem koriste u istu svrhu.
Je li vam se kada ćinilo kako je rješenje jednostavno i čudili se kako to niste vidjeli?
Čovjek uvijek gleda svojim milsima. Oči mu pri tome pomažu. Nažalost, koji puta i odmažu. Odvedu vas nekim svojim lakšim putem i zanemarite misao, te odete u krivo. Vidite, misao je uvijek ovdje i vrijedi je poštivati. Naravno i ona treba poštivati oči, ali rezultati su u njihovom zajedništvu. Čuo sam često kako je teško razmišljati. Zamislite, to kažu oni koji nikako ili samo malo svijesno misle. Sude oni koji neznaju o čemu se radi. Misliti uopće nije teško. Treba joj samo ne smetati kojekakvim bezvezarijama koje nemaju veze s predmetom misli. Recimno kao ono kada u školi rješavate matematički problem, a ustvari razmišljate o igranju nogometa. Tak se pronlem ne može riješiti.
No, ajmo na riješenje prošloga problema.
Treba nastojati nači dva oka za bijeloga. Bijeli će to raditi, uspješno, stvaranjem što više mogućnosti za njihovo pravljenje. Tako će crnom biti najteže ih spriječiti.
Bijeli kreće s 1. A2. Namjera mu je nakon još B1 imati oko na A1, a drugo bi bilo u povećem ostatku prostora kuta.
Crni će to spriječavati s 2. B1.
Tu je sada ključna točka problema. Sa 3. D2, bijeli povećava interesno područje za pravljenje očiju. U protivnom bi s istim D2 crni spriječio sjecište C3 kao djelatno za oko i pripremio eventualnu vezu s C1 do B1.
Crni sada mora na 4. B3, jer bi bijeli tu pravio oči.
Bijeli sada završava s 5. B2. Jedno oko je sada sigurno na prvom redu, a drigo ovdje na B3. Bijeli kamenovi su tako opstojni (živi).
bl. Muradenu - Luzer