Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

neumorni čuvari

Neki se čude, nekima je smiješno, neke živcira kako neki psi neprestano slijede one koje vole i zadovoljni su i smireni jedino uz njih, ali i tada stalno na oprezu. Takav pas u stanu, ako ne spava, sposoban je nebrojeno puta ustati i otići za gospodarom u drugu sobu i najradije bi da mu je stalno na oku. Ako ga osoba uz koju je vezan ostavi, egzaltirano se raduje kada je ponovo ugleda, jednako bez obzira da li je nije vidio dva dana ili dvadesetak minuta. Mnogi psi se naprosto ne vole rastajati od svojih ljudi.

LJudi ne razumiju to ponašanje jer su zavarani relativnom sigurnošću civilizacije. Psi imaju drevnije genetsko sjećanje još iz vremena kada se živjelo u divljini. U njih je ugrađena svijest da je svijet opasan, sudbina neizvjesna, a život kratak.

Treba biti s onima koje se voli jer je vrijeme dragocjeno i da bi ih sačuvali da možemo što duže biti zajedno.

Psi znaju, kada netko ode u lov, nikada se ne može znati hoće li se vratiti. Kad padne noć, nikada se ne zna kome će osvanuti. Onaj tko zađe za grm, izgubi se s pogleda, uvijek može postati plijen neke grabežljive životinje ili žrtva razbojnika. Zbog toga je najbolje da su oni koji se brinu jedni o drugima uvijek zajedno, zajedno su jači, da ne ispuštaju jedan drugoga s oka.

Zavarani civilizacijom u kojoj su gotovo iščeznule mogućnosti da ih proždere tigar i uvelike se smanjile izgledi da će ih ubiti protivnička horda, ljudi su previdjeli da je saobraćaj postao jednako opasan kao mesožderi, da je iznenadna smrt brža od hitne pomoći, a ratovi češći nego što se očekuje.

Ipak, podsvjesno su ljudi i dalje podložni toj potrebi da su u stalnoj vezi, čemu možemo pripisati iracionalno pretjeranu sklonost mobitelima.

Psi ne rabe mobitele i zato su oni s jakim genima čuvara neprestano na oprezu da neko zlo ne snađe one koje čuvaju.



Post je objavljen 31.12.2007. u 09:33 sati.