Ako je i bilo vremena kada je poljoprvireda bila samo pejzažna slika lijepih okućnica gdje su kokoši i purice sjedile na drvenim ogradama, pijtlovi se propinjali u kukuriku s seoskih kola, a okrugli praščići trčkarali po dvorištima - ta su vremena prošla. Hrvatska poljoprivreda je u zadnjih 17 godina proživjela teške periode, kada stanovnici sela nisu znali što proizvoditi, a da proizvedeno mogu prodati i kako naplatiti ono što su proizveli i predali ili prodali prekupcu ili kupcu koj nema novca za trenutnu isplatu.
Ključno je pitanje : smije li i može li stanovništvo na selu biti siromašno ? Logika života kaže da siromašnih na selu ne bi trebalo biti. Međutim na hrvarskom selu je upravo suprotno. Mnogo je siromašnih domaćinstava što odaje izgled kuća i dvorišta, iako doduše ima mlađih obitelji koji otvaranjem različitih uzgojnih farmi žele promijeniti izgled sela i stvoriti bolji standard života. Međutim niz općina nema svog stočnog sajma? Tko to može zabraniti stočne sajmove i kupnju i prodaju stoke prepustiti iskuljučivo prekupcima i nakupcima? Tko su ljudi koji su na takav vid prodaje osudili male hrvatske poljoprivrednike ?
Ali time što je RH 18. lipnja 2004. i službeno stekla status predpristupne članice EU za očekivati je da će se prilike na hrvatskom selu mijenjati. Jer selo mora doživjeti i proživjeti strukturnu prilagodbu u svim segmentima, kao i u legislativi. A što će nova Vlada u kojoj će bez sumnje važnu riječ u poljoprivredi voditi koalicija stranaka HSS - HSLS tek selo treba doživjeti.
Post je objavljen 31.12.2007. u 08:59 sati.