Nikad ni pomisliti mogla nisam da ću te zavoljeti.Znala sam da bih te željela vidjeti što prije i priželjkivala trenutke da budemo zajedno, ali to u meni nije budilo sumlju, jer bili smo prijatelji.Stalno smo bili zajedno,smijali se tvojim bez veze izrečenim šalama,tvome hodu,figuri...Stalno smo se svađali...ali usprkos svemu nikad se ljutila u dnu duše na tebe nisam,ali ipak iz mojih riječi si mogao zaključiti samo to.A onda bih se opet smijala sa tobom os srca do suza i nikad ni slutila nisam gdje ta igra odvesti može,a sad patim.I dalje se cerim kao luda i pravim se kao da je sve isto.Ali ipak moj smijeh je dugačiji,moji pogledi tužniji,moje riječi skrivenije i dublje.
Ali ja nisam znala kamo ta igra vodi, a sad te VOLIM jer ja....
Post je objavljen 31.12.2007. u 00:51 sati.