Prolaze godine kroz moj prozor.
U praskozorje se vozim talijanskom autocestom kroz vinograde.
Ponekad crvena kuća na kat s rubljemšto visi usred voćnjaka.
U praskozorje se vozim pustim bijelim kamenom
U daljini porušene kuće i plavi sjaj Dinare.
U praskozorje izlazim iz gostionice zagrljen s prijateljima.
Nagnut nad smrad i sreću pijanog čovjeka
U praskozorje sam očajan jer me ne voli.
Njenu ruku drži netko drugi tko ne piše pjesme i ne osjeća bol.
U praskozorje se budim prepun nade i prepun sjete.
Na plavim podočnjacima vidim propale dane.
U praskozorje teturam gledajući svoju smrt
Kao lutak iz reklame što se smiješi iza brijega
Za mlijeko s nekih planina
Post je objavljen 30.12.2007. u 23:14 sati.