Marketing
GODINA NOVA! STARA....nova...stara
evo neznam zašto mene zapadne da pišem uvijek kada prođe godina dana od nečega, do nečega i slično. stavila sam se pisati sad malo prije red carpeta i tračeva, žutih tiskovina i tako toga da se osvrnem na 2007 godinu. pa ovako, za furije 2007, bila je prije svega godina novih iskustava, godina učenja, kupanja, izlaženja, novih ljubavi nekima starih ljubavi i tako toga sličnoga, kao i kod svakoga. ali što je nas obilježilo ove godine je to da je najzatrpanija svim i svačim bila, da nas je toliko promijenila, sazrela i međusobno kako koje od furija učvrstila i povezala, da me uopće strah ući u 2008 i promisliti jeli postoje granice?
postoji li trenutak u kojem ćemo prestati doživljavati više i više, postoje li momenti koje nas neće trajnije obilježiti, više momenata u kojima ćemo moći biti ono što zaista jesmo, više osoba s kojima ćemo moći podijeliti sve što nas usrećuje?
neznam, inače to često govorim, nije da neznam, nego me strah jednostavno strah me eto, čega? nemam pojma ponovno, možda same sebe...zatekla sam se dosta puta tijekom protekle godine kako se pitam jesam li to ja? što radim od sebe, radim li to za sebe ili za nekog drugog? jeli to slika po kojoj želim da me drugi pamte u ovom malenom gradu....no dobro, nisam depresivna ljudi moji, samo se pitam pitanja koja se pitaju sve pubertetlije
u ovim godinama, iako mislim da sam pubertet možda nažalost odavno prošla, no okej.
htjedoh samo reći da eto kakva vam god svima bila 2007, 2008 se možete i nemorate pribojavat, možete je željeti bolju nego proteklu i ne morate, ali svakako nam je svima jasno, da svaka nova godina donosi nešto novo, i ružno i lijepo u naše živote, donosi ono čega ćemo se sjećat i što ćemo prepričavat bezbroj puta sa svojim prijateljima, donosi izlaske, zabavu, tugu, možda ljubav, možda neko prekrasno prijateljstvo, strast, tjeskobu, ljubomoru, uzbuđenje...a možda i poneku novu predstavu
ovo pišem za sve vas u stvari, iako vas je malo uvijek, nema veze, mene veseli...pišem za moje cure koje puno puno volim, za moju theu i reu za koje mislim da su zaslužile sve što požele, i hvala im što su uvijek tu, za bernu koja će mi vječno izmamljivat osmijeh na usnama, za jelenu i naše pametne kave, za leu i za njeno neznanje u davanju savjeta, te za piu koja je rijetko s nama, ali kad jest onda se to osjeti.
svima želim samo reći nastavimo tj započnimo živjeti zaista kao da je samo nebo granica, uživajmo u malim stvarima bez previše buke, budimo heh ono što jesmo iako je ponekad teško, i napijmo se i zabavimo dobroooo, dobro sutra!
voli vas barbs bok, bok
Post je objavljen 30.12.2007. u 23:04 sati.