Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/whatshouldneverbe

Marketing

sam sa svojim strahovima plovim kroz život poput oblaka,na beskonacnom nebu ne dodirujući ništa i ne ostavljajući za sobom trag.

Mislila sam pisati svoje novogodišnje odluke,ali čak i ako ih napišem, znam da ću ih se pridržavati možda samo prvi prvog,
pa sam počela pisati što ja želim u slijedećoj godini.
Ali to ni sama neznam:/
Samo želim biti zdrava i sretna:)
Nije ovo lažna skromnost,nego materijalizam jednostavno nije jedna od mojih strana.
Ja vjerujem u nešto dublje..

Prelazila sam ovakve i slične teme s mihom više od sat vremena.
hehe.
Lijepo je kad te netko razumije.

*tami says:
mislim da čovjek i kao beskucnik može bit sretan i ispunjen ako je sa sobom sve riješio, ako se ne pita zašto se baš to njemu događa,ako ne žudi za bogatstvom,jednostavno se pomiri
i vjeruje u sebe,da ce jednog dana korak po korak postići nešto više.
Može uspjeti,ostati ista onakva osoba,ispunjena,bez snobizma,ne zaboraviti na ono što je nekada bio.

Ali rijetki ostaju takvi.Novac i moć vladaju ljudskim umom.

*perfect stranger says:
Kako lijepo rečeno i istina.

*tami says:

Ovaj svijet je tako kompliciran,a tako jednostavan..
Nesavršeni ljudi u savršenom svijetu.

*perfect stranger says:
daa!
Nekad ne cjenimo ono sto imamo jer nevidimo pravu vrijednost.
Samo se bojim da cemo jednom i mi postati takvi kada godine ucine svoje.

Bilo je toga puno više.Ali eto ovo sam izdvojila.
Uglavnom, u 2008.Vam želim sve najbolje.
Zdravlje.Sreću.Ljubav.
Osmijeh.

i da.da ne ispadne da sam toliko skromna,u '08.želim koncert gužve u 16-ercu,može još jednom i hladnog piva,a i diverzanata.nema problema : D
đe je sad ona skromnost?! : D
*shy

Voli Vas sve tami*


Speak to me only with your eyes. It is to you I give this tune.
/.../
These are the seasons of emotion and like the winds they rise and fall.


Post je objavljen 30.12.2007. u 21:09 sati.