Evo, emo dizajn...napokon...ali osjećam takvu krivnju kaj sam si ga dela...ne znam...to nisam ja....trenutno sam u takvom raspoloženu da bi se najradije išla bacit morskim psima, pa me nek rastrgaju na komade...znam morbidne misli, al kaj buš,,,ne znam koji mi je da ne velim kaj danas...ljutim se na cijeli svijet...zato jer vam otkrivam djeliće svoje osobnosti...al ako sam već počela, onda vam evo još...pa si onda mislite kakva sam čudakinja...sad vam bum napisala dijelove svojih misli iz svoja 5 dnevnika...
Evo, ova je jedna od mnogih za kurta...
„... pročitala sam opet kosa anđela. Mrzim kurta isto koliko ga i volim. Ali ga svejedno mrzim jer je kreten koji se išel klat. Al svejedno ga volim, no ipak hoću samo da postoji neko ko ga mrzi jer je imal u životu puno ljubavi samo ju on nije znam prihvatiti i prepoznati!
Za rukomet...
„...baš si razmišljam, dok zgubimo, moja ekipa, ja nemam onaj neki osjećaj krivnje i savjesti, i jednostavno mi nije previše krivo kad izgubimo. Znam da bi trebala imati taj jebeni osjećaj ali jednostavno nemam. Muči me to kaj dok zgubimo, onda se neke znaju čak i plakati, a ja potpuno ravnodušna, flegma...“
- to je bilo 15.10.2006. i otada se taj osjećaj postupno mijenjal, al ne tak jako...al ima pomaka...
„...svi ljudi imaju maske...to mi je tek danas doprijelo do savjesti...ljudi su glupi...bilo koji!“
Bog te poziva u svoje zajedništvo
„ pa moglo bi se reći da je Bog prisutan u našim umovima i među nama. Baš sam si razmmišljala. Sve kaj je god u vezi s njim, temelji se na tome da mi ljudi, njegove pristaše, na zemlji djelujemo...sve više vjerujem da je kršćanstvo jedna ideologija koju su ljudi stvorili u stanju očaja. Zmislili su si nekog ko im bu pomogel. Možda im je to pomoglo da budu optimističniji. Ali, kak da mu potpuno vjerujem kad imam dokaze samo na temelju Biblije i onih starih zapisa.
Ah, ko bi znal...
Post je objavljen 30.12.2007. u 18:08 sati.