Pregled posta

godina praznog hoda

NNNNda sve sam ih izbedinala i pasa i Bolesnog Muškarca, i ručak sam skuhala i stan sam sredila, i smeće sam odnijela, i poklon za novu zamotala,i tri mašine veša sam pustila, i malom sam pasu išla kupit odjeću za zimu. U kojoj, usput rečeno, mali pas šeta ponosan i dostojanstven.
Prvo mirno čeka da ga obučem. Glavica je dignuta ponosno u zrak. Onda više ne istrčava kao prije van do prvih stepenica. O neee. Nego lijepo polako, dignutog repa i glave PROŠETA do susjednog stubišta stava :"gledajte što ja imam na sebi". Dokle će to trajati ne znam, no mi za sada odgovara, jer je poslušan i dobar. Jučer smo cijelo jutro bili u potrazi za odjelcem. Ne moš ti to samo tako kupit.
Prvo nema broja "kupite mu taj, pa kad naraste bit će mu taman".
"neće više rast"
"ahhh, onda ništa".



Cijelo smo jutro dakle tražili odijelce i ako netko misli, kao što sam i ja mislila, da će to biti : ok, sad idemo kupit odijelo, za pola sata smo natrag, grdno, oh grdno će se prevarit. Jer pasa, a to znači i odijela za zimu ima raznih vrsta, veličina, boja i dezena. Pa dok se uspiješ snać u brojevima : brojevi su od 26 pa do 52 koliko sam ja uspjela shvatit, ode ti jutro. Onda još moraš probat na njemu ono koje misliš da bi mu možda po veličini pristajalo, ali prije toga ga moraš pronać. Pasa mislim. Jer dok si se ti zajebavao sa traženjem broja po razbacanim ladicama, mali je pas popiškio dućan, susreo druge pse, odnjuškao svaku hranu, te zatim krenuo u izviđanje istog ali u većem krugu. On jest negdje u dućanu. Ali gdje, to sam Bog ne zna. Pa se kreneš sramotit dozivajuć ga glasno okružen pogledima "vidi ju ne zna di joj je pas" i onim drugim "bože kakva je, pusti si psa da luta".
Kad ga ipak uspiješ pronać i na žalost zaključit da je to što si pronašao preveliko/premalo ciklus se nastavlja ispočetka.
Doma sam došla izmoždena, no eto mali pas ima novo odijelce. Crveno.



No to uopće nije bila svrha ovog posta. Ovo sam napravila samo malu digresiju, tek toliko da spomenem novi odjevni predmet u našoj kući.
Svrha posta je bio rezime moje 2007. godine.

Daklen, nakon što sam izbedinala obojicu i sredila stan, došla sam i ja na red. Malo sam se opustila i shvatila da je nova godina tu. Da mi na vrata kuca a ja još nisam ispratila staru.
Pa sam brzo brzo išla u svojoj glavi sredit kockice i razmislit kakva mi bila 2007. e da bih znala što tražit od 2008.
A rezultati sređivanja su porazni.
Definitivno i totalno porazni ali u svemu ima nešto dobrog.
Naime, uopće ništa ne moram tražit od 2008.-e jerbo što god mi ona donese bit će dobro.

2007-u je bila "godina praznog hoda". Ili, ako bi ju htjela opisat slikovito onda bi ju opisala kao šalicu od kave koju si okrenuo, a kasnije pogledao a onda vidio :"imaš puno otvorenih puteva", pri čemu ti osoba koja ti gata suosjećajno prešuti "a niti jedan ne vodi nikud". To ti prešuti da te odmah ne ubije u pojam.
Ili još slikovitije. Godina mi bila takva kao da me netko stavio u tri filma. Pa od ta tri filma nikako napravit neku cjelinu jer svaki je drugog žanra i s drugim glumcima. Kompilacija ne dolazi u obzir. Ako baš želiš to troje iskompilirat dobit ćeš to što ja imam u svom životu. Kaos na kub.
No da sve ne bi bilo tako strašno ima još i strašnije.
Kad sam se pokušala sjetit da li ima koji dobar period u toj 2007. zaključila sam da što se perioda tiče mogu to odmah odbacit ali eto ima moment.
Ima jedan jedini momenat u ovoj godini u kojem sam bila sretna. To je za prvi maj, kad sam sjedila pred kućicom, gledala ptice i imala osjećaj da letim na krilima anđela.
Točka. Kraj . Nema više.

Sve ostalo je za bacit.

Osoba godine?
Đelo Hađiselimović. Prvi. Zlatna medalja. Bez konkurencije.

Događaj godine?? hmm..nema.


No A. P.Kezele je ionako rekao :"2007 će bit godina tišine. Godina čekanja".
Pa onda eto mi. Moja je upravo takva i bila.
I završit ću post njegovom čestitkom svima nama:

U trenucima kad nam svemir šapće da nas očekuje jedna dobra godina, godina znanja i radosti, prije svega vam želim da budete spremni za nju!
Tamo duboko u sebi, tamo gdje vlada duboki mir i sreća zbog života samog, tamo ste spremni, znam. Ali, budite spremni i izvana – osvjestite svoju spremnost.

Zapitajte se: “Mogu li ja prihvatiti radost? Mogu li prihvatiti znanje?”
Kad ovog petka Sunce bude na najdubljoj točci svog potonuća, kad tama bude najdublja, znajte da se upravo tada svjetlost ponovo rađa."

Zapravo, znajte da nije ni umrla, samo se sklonila na sigurno, dok ne prođe ciklus tame, jednako vrijedan i potreban kao i ciklus svjetlosti.
Raširite ruke, a s njima i svoje srce, i znajte da se u tom trenutku i vi ponovo budite. Vaše unutarnje Sunce ponovo će se podići, samo ako mu to dopustite.

Hoćete li? Hoćete li prestati postavljati prepreke pred ljubav i istinu? Hoćete li oprostiti svima kojima zamjerate, a ponajviše sebi, za sve loše što ste učinili i što su učinili vama?

Jer, ako dolazeću svjetlost dočekate s mnogobrojnim zavjesama i preprekama, nećete ju ušutkati niti uništiti. Ali ćete svoj život odvojiti od nje i provesti ga u tami, još jednu godinu, do sljedećeg buđenja.
Dolazi jedna dobra godina. Budite spremni za nju. Jer baš kao što nam je dana moć da budemo sretni, dana nam je i moć da dobro ne zamijetimo, da radost pretvorimo u ravnodušnost a znanje u nepotreban teret. Nemojte to učiniti ovaj put!

Hajde, otvorite svoje srce, barem sada, barem u trenutku kad nastaje svjetlost. Ne dozvolite sami sebi da vašim životom upravljaju stare rane, nesporazumi i slabosti. Znate vi i bolje od toga. Dolazi vrijeme kad će sva vrata biti otvorena i kad će vam sreća i znanje biti na dohvat ruke. Sve što morate učiniti jest – zakoračiti u njihovom smjeru.
Ovh dana, kad se svjetlost budi, recite sami sebi i svima koji vas okružuju da se rađate novi, čisti i savršeni, kakvi i zaslužujete biti. Recite svemiru da ste spremni za njega i da otvorena srca primate radost i znanje koje čeka na vas!

Oprostite sve slabosti, sebi i drugima, zagrlite cijeli svijet u svojoj duši, i nasmiješite se novom ciklusu života.

Dopustite mi da podijelim sa svima vama ono što ćemo svi mi dijeliti na dolazećim proslavama. Na kraju posta nalazi se tekst kojeg možete shvatiti kao ritualnu pjesmu, obećanje ili afirmaciju. Učinili biste mi radost kad biste ga, negdje tijekom dolazećih dana, u miru i tišini, pročitali glasno, sami ili u društvu, uživili se u te riječi, razmislili o njima i osjetili ih u srcu.

Želim vam mnogo svjetlosti u danima koji dolaze. Neka vas prati podrška svih zakona prirode i neka vam život bude ispunjen radošću i znanjem!

Adrian

***

Ja ne vidim mržnju koja pripada svijetu,
vidim samo patnju i bol, te želju za srećom.

Ne vidim ni zavist, ni ljubomoru,
samo posrnule ljude pod teretom privida.

Ne susrećem pohlepne i sebične,
samo one koji su pogriješili u procjeni svojih potreba.

Ne poznajem niske, zlobne ili okrutne,
ali sam viđao one koji, ne svojom krivicom, nisu upoznali slast dobrote.

Čak ni siromašnih nema,
samo onih koji su zaboravili ključeve svoje škrinje s blagom.

Nema ni odbačenih ili ostavljenih,
ali ima onih koji misle da je važno ono što nije.

Ne vidim ni nesposobne ili gubitnike,
ali vidim djecu kojoj nije ponuđena škola života.

Nasuprot tome, vidim toliko ljudi dobroga srca,
tamo gdje svijet pokušava vidjeti naivne i budalaste.

I vidim ljubav na licima mnogih,
iako ih drugi smatraju slabićima.

Čujem riječi povjerenja u život,
čak i onda kad ih nazivaju glupošću i idealizmom.

Vidim snažne i moćne ljude, sposobne za pomicanje planina,
mada su mnoge od njih uvjerili kako je bolje da to ne čine.

I vidim nadu,
tamo gdje je nekad bilo neznanje.

I zato, jer to vidim i tako osjećam, stajat ću čvrsto pred svijetom
i na mržnju odgovoriti smanjenjem patnje i širenjem sreće.

Na ljubomoru i zavist odgovorit ću uklanjanjem prepreka i privida.
Na pohlepu i sebičnost, odgovorit ću ispravnim životom,
a na zlobu dobrotom.

Siromaštvo ću napasti prisjećanjem na zametnute vrijednosti,
a nesposobnost znanjem i učenjem.

One dobroga srca ću podariti još većom dobrotom,
a s ljubavnicama i ljubavnicima života slaviti neviđenom snagom i moći.

Onima koji imaju povjerenja, nadodat ću još i svoje, tako da pred nama nestane svake prepreke.

I učinit ću sve što mogu da snažne ali uspavane stvaratelje razbudim i uvjerim da ima djela vrijednih činjenja.

I, na posljetku, ne samo ovih dana, već i svakoga dana koji će doći, sve do nove proslave života, moj će izbor biti svjetlost, ljubav i život. U tome me ništa neće spriječiti, jer za mene ništa drugo ni ne postoji.

Samo svjetlost, ljubav i život…


SRETNA VAM NOVA!



Post je objavljen 30.12.2007. u 16:03 sati.