Marketing
Sažetak godine ove...
Nekako s krajem godine pišu se sažeci o događanjima u ovoj nam još par dana tekućoj godini. Što nam je bilo lijepo, što nam je bilo ružno, pa malo šire, pa malo uže....
Što bih ja mogla napisati?
Tradicionalno (he he, već drugi put) bijah krajem siječnja u Firenci. Isti kongres, ali sa potpunom drugim ljudima, ljudima koji su nam pokazali potpuno drugačiji pogled na taj prekrasan drevni grad..
Veljača je rezervirana za moj rođendan. Pokloni?? Prekrasni Swarovski roza (moja omiljena boja) križić skriven u novoj torbici (Guzda nikad ne omane s poklonom - zna čovjek što mu žena vlastita voli).
Dalje je proljeće bilo vezano s Nasljednikovim dosta lošim ocjenama jer je čovjek skupio za omanji vinograd "kolaca". Možda su to bila samo moja pretjerivanja ili sam na vrijeme sve naučila, pa je na kraju sve ispalo super - (ne pet) vrlo dobar. S upisom "vidiš mama da se nisi morala živcirati kad sam se upisao" u školu koju je htio.
U to doba godine Guzda se više muvao po kući nego što je (za)radio. To je rezultiralo završetkom petogodišnje rupetine i sprdačine svih naših "dragih" kumova koja se kao feniks pretvorila u prekrasni bazen. Onda su tek počeli problemi s ljubomorom i jalom. Jebi ga.
I nova kuhinja, crvene pločice... Još više jala..
Na poslu se radilo, hodalo po blatu (slavne slike mojih blatnih čizama - od onih običnih "šljakerskih" do onih s cvjetićima), svađalo, vikalo, mirilo, otkopavalo, zatrpavalo...
Ljeto smo proveli u ponoćnim kupanjima na našem bazenu. Kako je bilo dobro!! (par Meglite-ica na dno bazena i da vidiš romantike).
I da, odličan koncert Norah Jones u Puli. Ljetovanje - standardno.
Guzda radi od jutra do mraka. Nema selendre u Hrvatskoj koju nije obišao. Novac? Ne stiže brzinom kojom mora loviti rokove. Standardno.
Krajem desetog mjeseca odvezla nas "krila" u Njemačku. Sve zajedno. Neki bili oduševljeni avionom. Kako je dobro preskočiti tisuću kilometara u par minuta. I vidjeti dragu nam familiju. Neki uspeli pilati drva umjesto šetati (asfaltiranom) Njemačkom. Bad luck.
Tu negdje započinju i muke Kraljice Majke sa sobom, okolinom i nama najbližima. I dalje je loše...
Kad bolje pogledam, izvukla sam samo dobre stvari. Ehh.. To se zove selektivno pamćenje, ako me ne vara moja memorija srednješkolskog znanja iz "Psihologije".
Što nisam radila?
U nedostatku "vremena" (čitaj novaca) nismo bili niti jedanput do Paklenice, nismo bili na skijanju (što nećemo ni ove sezone), nismo....
U svakom trenutku moraš raditi kompromise sa šefovima, bračnim partnerima, djecom, familijom, prijateljicom. To me nekako sve više i više umara. A opet s druge strane, nismo bića koja mogu i žele živjeti sama samcata...
Svejedno, želim vam svima dragi moji blogeri da nam slijedeća godina bude barem kao ova (ako je bila koliko toliko dobra) ili još bolja. Navodno po zvjezdama (i političkim predizbornim obećanjima) morala bi nam biti zvjezdana!!
Samo da ne bude trnja...
I za kraj - jedan rudarski pozdrav - sretno!
Ps. Zaboravih napisati da sam izašla u nekoliko ženskih časopisa uključujući i Playboy. Ne, ne, ne na duplerici - samo na stranicama "pisma čitatelja". I nekidan me, na opće veselje, prebacilo na Almost cool listu. 
Izgleda da sam pročistila svoj stil pisanja do prepoznatljivog. Nije loše za jednu malu seosku domaćicu (doduše, koja govori nekoliko svjetskih jezika, naručuje časopise internetom iz Amerike i jedan dan hoda po blatu, a drugi po fency mjestima). Ćao ljudi! 
Post je objavljen 30.12.2007. u 15:49 sati.