Marketing
novine
Stojim ispred kioska, zvoni mobitel, torba pretrpana (najviše mjesta zauzima šal), ja se po običaju zapetljavam u remen torbe, sve pada, hvatam...da to sam ja :) Prodavačica na kiosku već me zna po viđenju i jedva suspreže svoj smjeh. Vadim mobitel čiji mi zvuk postaje dosadan i naporan poput zujanja komarca u nekoj ljetnoj noći kada sam sama sa sobom na čudu i javljam se. Istovremeno tražim busnu cvikalicu zonu dva i novine. Prodavačica mi stavlja cvikalicu na pult i gleda me upitno. Ja ne čujem što zapravo pričam na mobitel, ali ne percipiram ni što prodavačica sada čeka?! (ma tko je rekao da žene mogu raditi dva posla istovremeno, koja laž! :)) ) Ponavljam još po drugi li treći put "i novine!". Žena sliježe ramenima, ja bez pardona (članu obitelji :) ) gasim mobitel i gledam upitno prodavčicu (zamislite kako se češkam po glavi, ništa mi jasno nije). Prodavačica meni pokazuje razmahujući rukama na obilje novina: "a koje"? Ah, tada mi se upali lampica (kasno palim!): "Novi list molim!". Prodavačica se i dalje smijulji, a svu komediju te moje kupnje shvatitit ću puno kasnije. :)))
U novinama mi 
:
UDRUGA STUDENATA POVIJESTI »MALLEUS« IZ RIJEKE IZA SEBE IMA VEĆ NEKOLIKO PROJEKATA, OD KOJIH JE GLAVNI ČASOPIS
»Klepsidrom« protiv studentske apatije
Ostane li projekt fakultetski, moglo bi se dogoditi da ga ima tko finacirati, ali da ga nema tko nastaviti, jer koliko god vodstvo fakulteta ustrajalo u tvrdnji da »Bologna« funkcionira, činjenica je da je od svega uredništva i suradnika Udruge i časopisa tek jedan »bolonjac«
Od šezdesetosmaša, od kojih se s vremenom učinio i svojevrsni kult pobune protiv establišmenta, povlači se misao o negativnoj entropiji aktivizma studenata i mladih općenito, o njihovoj apatiji, odsuću želje da se bilo što učini, a kamo li promijeni. Te su se priče u nas naknadno i intenzivirale u najnovijoj fazi ... (dalje u Novom listu)
Post je objavljen 30.12.2007. u 12:52 sati.