-Kozo jedna ružna da si istoh trenutka ustala iz jebenog kreveta!-vikla je Christina u spavaonici. Ovako je obično bilo poslije svakog tuluma. Christina nije dugo spavala. Ustvari nije voljela da spava. Za razliku od svojih prijateljica.
Lexy se pokrila jastukom po glavi, a Hallow je pogodila svojim jastukom u glavu.
-A što se ja mučim sa vama?-viknu Chris i priđe gramafonu. Izvukla je sa dna hrpe ploču Nightwisha. Stavila je u gramofon i pjesma Nemo se zaorila spavaonicom.
-Pa ovdje čovjek nemože pošteno ni spavati od vaše buke. Klocevi jedni!-začu se Lujizin glas ispod pokrivača. Chris izađe iz sobe ostavljajući njih da se bude.
***
-Ryane, kad ti kažem, Even in Death neće svirati death metal! Mi sviramo samo lagane pjesme. Ustvari ne lagane, ali ne...Pa zašto se ja upošte prepirem sa tobom?-viknu Lujiza i potrča niz hodnik. Duga kosa se viorila iza nje. Ryan je šutio sve dok rub njene tamnozelene haljine nije nestao sa vidika.
-Druže, kako ti izdržaiš sa njom?-reče Ryan otpuhjući
-Jer je volim. Svim srcem.-odgovori Tom gledajući odsutno niz hodnik kojim je prošla Lujiza kao da tu ima nečeg jako zanimljivom. Kada je shvatio da gleda u prazno trže se.
-Jao ljudi žurim. Imam nešto da obavim.
Otrčao je u drugom smjeru. Ryan i Chris su se pogledali zbunjeno i krenuli su prema društvenoj. Tom je u zadnje vrijeme previše nestajao.
***
BIo je početak desetog mjeseca. Vrijeme je bivalo sve hladnije. Christina je sjedila u društvenoj. Vladala je tišina. Velike kapi kiše su udarale od prozore. Sunčeve zrake su se jedva probijale kroz guste oblake. Jednostavno je bilo nemoguće učiti. I bilo je nemoguće ne napisati pjesmu. Pjevušila je melodiju pjesme, pišući riječi. Jake, mračne i depresivne riječi. Ali nešto je nedostajalo toj pjesmi. Pa naravno. Izvadila je tekst Ryanove pjesme iz đepa. Pročitala je i nešto je još naškrabala na svoj papir. Na vrh napisa Nymphetamine Fix i otrča do Ryana.
***
-Ali neću da pjevamo death metal! To nije muzika!-galamila je Lujiza.
-Ali pjesma je savršena!-pokušavao je Ryan da je nadglasa
Chris je utrčala u Društvenu.
-Ljudi prestanite vikati! Imam savršenu pjesmu!
Dala im je papir. Gledali su u njega, a zatim u jedan glas rekoše:
-Savršeno!
Christinina usta se izviše u osmjeh.
Laid to the river
Midsummer, I waved
A "V" of black swans
On with hope to the grave
And though Red September
With skies fire-paved
I begged you appear
Like a thorn for the holy ones
Lujiza zapjeva tiho.
Cold was my soul
Untold was the pain
I faced when you left me
A rose in the rain....
So I swore to the razor
That never, enchained
Would your dark nails of faith
Be pushed through my veins again
Nastavi Ryan dubljim glasom. Dobili su savršenu pjesmu. Savršenu pjesmu koju prekinu ženski krik. Istrčali su kroz vrata društvene. Val uzmirenih učenika je protčao pored njih. Zaustavili su Hallow koja je samo uspjela progovoriti "Myrtle je mrtva" prije nego je nastavila trčati ponijeta ostalim učenicima.
P.S. Ovdje počinje priča. Iako je post kratak.
Post je objavljen 29.12.2007. u 21:02 sati.