Kada sam prije pet godina po prvi puta uzeo jednu Shakespearovu tragediju u ruke, nisam niti pomišljao kako ću se jednoga dana naći u kazalištu i gledati njegovo djelo u suvremenoj interpretaciji. Štoviše, nisam se nadao gledanju ikakvog njegovog djela, jer to je bilo rezervirano za HNK, skupo kazalište koje se žuti usred grada. No, kad sam čuo da Gavella od ove zime omogućuje svojim gledateljima predstavu "San Ivanjske noći", bio sam više negoli oduševljen, a darksoul, malexira, Lugh i ja smo se dan poslije premijere, prošle subote, nakon što smo se prejeli u Kraševu restoranu, zaputili u Frankopansku nadajući se da nam dojmovi neće biti pokvareni. Ovoga puta smo bili malo uranili (a bili smo uzbuđeni, valjda).
Priča se zapravo odvija u tri dijela. U prvom je Tezej (, atenski vojvoda (Hrvoje Klobučar), i priprema oženiti Hipolitu (kraljicu Amazonki), no pritom mu dolazi Egej (Janko Rakoš) sa svojom kćeri Hermijom (Bojana Gregorić Vejzović), koja je zaljubljena u Lisandra (Franjo Dijak), a otac ju udaje za Demetrija (Sven Šestak). Hermijina prijateljica, Helena (Nataša Janjić), zaljubljena je u Demetrija. Drugi dio radnje je skupina putujućih glumaca, koji pripremaju predstavu: Dunja (Nenad Cvetko), Vratilo (Ozren Grabarić), Frula (Janko Rakoš), Gubac (Đorđe Kukuljica), Spretko (Ivan Đuričić) i Gladnica (Filip Šovagović) - oni pripremaju predstavu za Hipolitu. Puka je glumio legendarni Pero Kvrgić, kojemu se divim zbog okretnosti u kojoj mu njegova starost očito ne smeta. I, napokon, treća priča su Oberon (također Hrvoje Klobučar), vilinski kralj, i Titanija (također Ksenija Pajić), vilinska kraljica. I kad uoči Ivanjske noći Oberon Puka zamoli da mu nabavi kobni cvijet koji ima moć da se onaj kojemu su njime oči namazane zaljubi u onoga koga prvoga pogleda pri buđenju, cijela radnja se odjednom uskomeša.
"It's how he would have wanted it!" rekla je darksoul, ako se dobro sjećam na kraju predstave. I mislim da to govori dovoljno. Složili smo se u tomu da je glazba savršena, čiji autor je Kiril Džajkovski. Akrobatika u pozadini (Iva Dragan Peter i Christian Rene Peter), i savršena kombinacija motiva zastornim vrpcama u podlozi čine ovu predstavu redatelja Aleksandra Popovskog originalnijom nego što je to puka šekspirovska interpretacija ostalih kazališta. Glumci su za ovu predstavu, odjenuvši za promjenu suvremenu odjeću, na gotovo najbolji način prenijeli renesansno viđenje stare Grčke.