Ovo je valjda prvi put da kod kuce odugovlacim s pisanjem. Cak sam i prije pocetka pisanja promijenila font tu u Wordu (onaj najblizi P-ovom imenu). Imala sam ideju cim sam bila dosla, ali razmisljanje i trenutno upadanje u neku cudnu sjetu odvlacilo me u mekane, tople dimenzije. Mislim da su bile uspomene, ali ponekad bi medju njih zapeli trenuci koji se nikada nisu ni dogodili. Te vrtloge u glavi shvatila sam kao posljedicu citanja Slamniga, pa onda Krleze (iako je to po svoj prilici nemoguce) i D. Ugresic. Pa da, prebaciti krivnju na druge, pogotovo ako su neziva bica, najlakse je. I u ovom izlaganju sam transparentna! Razvikana sam nesvjesno.
Htjela bih se rijesiti te svoje razvikanosti, kao i one neosnovane nade koja me uvijek tjera na razne ludosti. Da, nada jest jedino sto nas drzi na zivotu, ali ja je imam viska, a od viska glava, o, boli!
Sve u svemu, sutra odlazim natrag, bilo je lijepo u dragoj Istri, ali stvarno se veselim novim dozivljajima u dinamici mog Zagreba (svi ga svojataju, pa zasto ne bih i ja, koja ga volim vise od mnogih).
Kad dodjem na posao znam da cu imati vise inspiracije! Zato sada svima samo zelim najsretniju novu godinu, dobar provod za docek, i sebi pozitivnu promjenu na mnogim zivotnim poljima (zao mi je, ali nakon svega imam pravo biti egocentricna!)!
Post je objavljen 29.12.2007. u 19:05 sati.