Ono Prvo Doba – Vrijeme kada je Legenda spavala
U ono Strašno Doba, ono prvo Doba, Doba kada je Vrijeme još uvijek spavalo negdje na granici mogućeg, negdje između Sna i Stvarnosti. Da, bilo je to Strašno i Nezamislivo Vrijeme, Vrijeme kada je Nebo još uvijek imalo Dušu, a Zemlja još uvijek Tijelo. U tim davno prije zaboravljenim danima kada je Noć ukrala Dan, a tek Jutro poklanjalo miran San, prije tisuću ljeta snaga Nebeske božanske ptice počela je iznenada slabiti. Zapadni vjetrovi više nisu stizali do tajnovitih planina Wokeramha, Južni vjetrovi više nisu nosili pjenu pješčanih žalova Toplih mora južnih, a Istočni vjetrovi nisu više nosili kliktaje ponosnih Enhu ptica kroz pješčane dine nekada moćnog kraljevstva Desertye. Jedino su strašni vjetrovi Sjeverni neumorno zavijali noćima kroz porušene tornjeve usnulih gradova koji nekada bijahu Slavni gradovi. Prije tih tisuću ljeta stiglo je Zlo u krajeve Papratye gdje je živio slobodan i ponosan Hrabri narod. Vojničko plemstvo i plemenito gospodstvo tog Hrabrog naroda odmah se podiglo u obranu Dobroga, ali im je vojska bila malobrojna. Na onim strašnim Maglovitim poljima Herofhalha iza tamne strane Mjeseca odigrala se velika bitka u kojoj izginu svi iz vojničkog plemstva i mnogi od plemenitog gospodstva. Ostale su samo male skupine hrabrih ratnika koje sada više nije imao tko voditi. Otpor Hrabroga naroda Hladnim vatrama tako je polako i jenjavao, ali nikada nije prestajao. Strašni ratovi su nastavljeni, a ime Papratye je napokon zaboravljeno. Zaboravljeni su i malobrojni hrabri ratnici, a onda se Svijetom proširila vijest da su ti Zaboravljeni ratnici pronašli Nekoga i da su samo zbog Njega jahali dalje od opasnog ruba Poznatog Svijeta, a Okolni narodi počeli su vjerovati da bi opet mogli imati svojega kralja i svoje kraljevstvo. Bio je to početak stvaranja njihovog Sna, Legenda je rođena jednoga Jutra pojavom Zimske Zvijezde Zornjače i Noć je napokon dobila ljepotu koja je postala predivna, a Dan je napokon otkrio horizonte istine, a upravo istina je bila tamo gdje su se mašta i realnost po prvi puta dodirnuli, tamo gdje su se oduvijek kiša i vjetar dodirivali, ali se nikada nisu razumjeli. Tada je Nebo otvorilo Dušu svoju, a Zemlja poklonila Tijelo svoje najplemenitijoj rasi ljudi koji su ikada Zemljom koračali. Govorili su oni malo, a kada bi i govorili njihove priče bile bi nejasne i nerazumljive, jer znali su oni veliku Tajnu, a Tajne se ipak ne ispovijedaju … i tako stanu putovati ti strašni noćni ratnici, ratnici šutljivi kao oblaci, ratnici jedni od najboljih koje je ikada to Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo, a njihove Tajne bile su dobro skrivene. No, ipak snaga Nebeske ptice opet je rasla, a u Dječaku se počeo buditi Čovjek, ili pak je možda samo u Čovjeku još uvijek živio Dječak.
Dobro, bilo bi to dovoljno za uvod u povijest tih ratnika Landherha koji će prateći slobodne Enhu ptice napokon pronaći Miljenika Vjetra Sjevernog i s Njim napokon ostvariti svoje Enha snove.
Post je objavljen 29.12.2007. u 18:43 sati.