Marketing
Deste!
Na početku da vam svima poželim sretan Božić (u zakašnjenju) i sretnu, veselu, šarenu i debelu novu godinu, punu šljokica i treša, para i jeftinog benzina!
A šta ste vi dobili za Božić?
Ja sam dobila par kila. Aha, i nije mi lijepo.
Znate, skupo je postalo udebljat se.
Ne možeš uć u stare traperice, neke i malo uništiš pa moraš kupit nove. Pa dođeš u trgovinu tražeći hlače, a prodavačica pita koji broj nosiš.. '38 J'.
38 my ass!
Ne više!
U životu mi nije trebala dijeta. Sad mi treba dijeta. :(
Mogla bi ja ko Mihelićka u štrajk glađu. Samo još trebam smislit svrhu (osim skidanja kila).
Nego… ta zima i sve. I blagdani.. ja od svega toga najviše volim kad je sve okićeno. Obožavam se muvat po gradu punom svjetlucavih svijetlećih (i onih koji malo manje svijetle) stvari.
Usred svakog našeg kružnog toka su stavili svijetleće jelene. Krasni su, stvarno krasni, toliko krasni da te mogu navest da se autom zabiješ u njih.
Ne, ne, nisam ja.. ovaj put. Netko je u nedjelju navečer, taman nakon Christmas rock festa uletio usred kružnog toka i pokupio jelena, dva.. ne zamjeram mu. Stvarno su krasni.
A netko drugi je, već u ponedjeljak ujutro sve to popravio.
A ja.. ja bi putovala.
Išla bi u Egipat. Al onako za ozbiljno. Tamo negdje putevima Nila, u dolinu kraljeva i poharala sve one grobnice. I ne bojim se ja Tutankamona i njegove kletve. Štoviše brijem da smo si bili prijatelji ja i on u nekom prošlom životu. Ako toga ima. A valjda ima.
I onda malo gore prema ušću posjetit drolju Kleopatru i izronit taj njezin izgubljeni gradić… hm.. to jest neću ronit. Imaju previše prljavo more.
Al uglavnom oću ić!!
I u Dominikansku Republiku bi išla. Dala bi im da mi naprave ono od kose. Pletenice one.. kako se to zove?
I sunčala bi se i kupala. Stvarno je krasno tamo. 
I na Kubu planiram ić, čak prije svega toga, da pitam Castra di će, dal mu je dosadilo diktirati. Možda je bolestan. Ili jednostavno prestar. Popušit cigaru s čovjekom. 
I u London. Al to je već dosadno. Svi hoće u London. Punk's Not Dead and stuff. U London želim od trinaeste godine. Otkad sam počela slušat muziku. Dobru muziku.
To jest još ranije, negdje od 10. Dok su spajsice bile glavne. Bilo mi je uvijek kul šta su tako popularne, a nisu iz Amerike. Do onda su to samo Beatlesi mogli. 
A do tad.. na Kud Idijote bi išla. Mogla sam, al nisam. Bandiera Rossa.. jel to još sviraju?
A Menika?
Dok se ne maknem malo, igram remi i često gubim. Gledam Lude 70te i Raymonda. Složila sam si gnjezdo i lijepo mi je. 
I priča se po gradu da sam se spetljala s Johnnyem Deppom. To nije istina. Mi smo samo prijatelji.
Post je objavljen 29.12.2007. u 17:33 sati.