Marketing
Kill me and drink my blood!!!
Ponekada poželim samo
Zatvoriti svoja crne oči
I poželjeti da ih nikada ne otvorim
Da zauvijek zaspim
Da ne moram ovoliko patiti
Poželim da mogu samo umrijeti...
Snage nemam da si
Život oduzmem
Na toj strani nisam jaka
Poželjela bi da me nema
Da te ne moram gledati
U narjučju druge sada...
Šetam po groblju u kasnoj noći
Pogledam na sat
A ponoć će skoro doći
Poželim opet istu stvar
Da me nema
Da napokon umrem...
U daljini tama se spustila
Netko u njoj, ali ne vidim dobro
Sve mi se više približava
Ali opet ne vidim dobro
Tama je prevelika
Sjena ga nadvila...
Vuče se polako
Ponoć otkucava
Smrt dolazi mi sve bliže
Oko njega duše pokojnika vrište
Poželim i ja vrisnuti
Ali nemogu, nemam glasa...
Strah mi u očima
Poželim pobječi
Ali ne mogu, ukočila sam se
Ne mogu nikuda
Gledam ono njegovu oštricu
Kako lagano zamahuje prema meni...
Na vratu osjetim hladan čelik
Kiša počne padati
Nebo se zacrnilo
A hladan čelik na mom vratu
Krv pomalo teče
Slike naših dana mi prolaze kroz misli...
Dignem glavu i pogledam ga u oči
Te oči crne ko ova noć
Tako mi izgledale poznate
Smrt me gleda tako mekim pogledom
Suza krene niz moje bljedo lice
A hladan čelik još uvijek na mom vratu...
Spustim pogled i sjetim se
Sjetim se tih crnih očiju
To su bile tvoje oči
Ti si moj anđeo Smrti
Zašto baš me ti želiš ubiti
Moja jedina ljubavi...
Pogledam sa strane
A ono moj grob
Sam ondje već nalazi
Na njemu već jedna crna ruža
Crna ko ove tvoje proklete oči
Kao ova prokleta noć...
Ubijaš me polako
Ti moj jedna ljubavi
Zbog tebe ovako patim
A sada mi još
Držiš i hladnu oštricu pod vratom
A krv lagano teče...
Od ove silne patnje samo povičem
"Ajde ubi me već jednom
Da ne moram ovako patiti
Za tvojim crnim očima"
Kiša pada po mom bijelom licu
Miješa se sa mojim suzama...
Povukao si tu haldnu oštricu
Pod mojim vratom
Krv je potekla kao rijeka
Miješala se sa kišom i suzama
Zadnji put te pogledala
I napokon umrla...
Uzeo si sveti gral
Popio malo moje krvi
Pomiješane s kišom i suzama
Pretvorio se u čovjeka
Kakav si i prije bio
Od krvi i mesa...
Moje haldni tijelo podigao si sa zemlje
Polegnio ga u grob
Svojim hladnim usnama
Poljubio me za laku noć
Otišao i ostavio crvenu ružu na grobu
Isprepletene crna i crvena ruža ostanu zauvijek...
Ako ja ova moja prokleta smrt
Trebala spasiti mene od patnje
A tebe da opet postaneš čovjek
Onda neka tako bude
Jer jednoga ću dana je tebi pit krv...
Ova je pijesma ponovo objevljena jer ju smatram svojom najboljom napisanom pijesmom...
Post je objavljen 29.12.2007. u 17:01 sati.