neki dan upucen mi je dobronamjerni savjet od nekoga tko se meni uvukao pod kozu.
rekao mi je da bi mozda bilo najbolje pustiti blog da umre.
da ne bih najebala.
da prostite.
ali to je meni tako mrska pomisao bez obzira na sve.
pokusavam zamisliti kako bih to mogla najebati i nekoliko prica cini se podosta vjerojatnima, ali svejedno...
mozda je ovo nacin na koji dajem svome avanturistickom duhu da si uzme maha.
na kraju krajeva, dok god sasvim savjesno zivim, ono sto radim u slobodno vrijeme cisto je moja stvar.
...........................
razocarana sam.
mislila sam da ne ocekujem puno nikad i ni od koga.
a ako sam u stanju biti razocarana, onda ocekujem svejedno previse, jel da?
tako sam ja barem frendici objasnila: nemres reci da nisi nis ocekivala, ako osjecas razocaranje.
od zaljubljenika u moja jebacka stopala, feetfetishist postao je najgori moguci frajer: onaj koji se ne javlja vise.
a ja to ne mogu razmjeti.
ili ne zelim pa brijem da ne mogu.
al svejedno brijem da ne mogu.
ja bih se mazila :(.
buduci nas odnos ne ukljucuje vidjanje na redovnoj bazi, seksualno trpim frustracije.
kako cemo to rijesiti?
otprilike to je bio sadrzaj moje poruke njemu.
a on se na to nije javio.
vise nikada.
pa jebemu...
brijem da razocaranje i nije neka najgora stvar koju sam mogla dozivjeti u ovom slucaju.
...........................
kada sam bila u samo se jebemo odnosima, koje sam, uz pokoju iznimku, sama prekidala zbog pomanjkanja interesa ili pojave dosade, nikad se nisam samo prestala javljati.
odnos s feetfetishistom dozivjela sam i prozivljavala kao ne samo se jebemo, nego jebemo se, ali si mi i zanimljiv .
a interes je proizlazio iz nekog feelinga da se kuzimo u nekim stvarima u kojima se s drugim ljudima slabo kuzim.
sto je meni bilo sasvim dovoljno da mi u tom odnosu bude ok.
a onda se on ne javi i sve izgleda sasvim drugacije odjednom.
svasta sam ja zabrijala ili se zavaravala kako bi mi bilo ljepse.
a rekla sam si da to necu ciniti...
da je on mene razumio kako sam brijala da se razumijemo i kako sam brijala da ja razumijem njega, rekao bi nesto.
moja razglabanja o tome kako je kljucno za jedan zdravi odnos osjecati ugodu u drustvu osobe s kojom ga pokusavas izgraditi nisu naisla na predanog sugovornika.
sto sam pokusavala nadomjestiti cinjenicom da on tesko o tim stvarima razgovara.
a ispalo da uopce ne razgovara.
i da sam ja sve krivo sebi poslozila.
...........................
ja sam lezala na ledjima.
on me opkoracio klececi.
lizala sam mu supak.
a on je pusio moja stopala i dirao mi klitoris.
gorak okus koji je zaostao zbog njegova nejavljanja pokusavam oprati prizivanjem opisane scene, nakon koje je slijedio orgazam za pamcenje.
jedan od onih koji prizovu smjesak.
lijepo je imati takvu scenu.
barem jednu.
zbog ravnoteze, dakako.
da nema takvih scena, osjetiti bih mogla zaljenje sto sam se spetljala s njim in the first place.
a zaljenje je jedan od onih grdih osjecaja koje ne volimo.
...........................
tesko mi je to reci naglas, ali, da, mrzim (i mrzim upotrebljavati rijec "mrzim") kad ispadne krivo.
kad ispadne lose, jebi ga.
al kad ispadne skroz krivo, onda mi je bad.
...........................
imala sam savrsenog ljubavnika nekoliko mjeseci.
onog s kojim sam zajedno svrsavala.
i zbog kojeg sam bila puna dobre volje u to vrijeme.
sam me vrag tjerao pozvati se na dejt.
trenutak predugo smo si drzali ruke prilikom prvog rastanka.
to je valjda meni bilo tako romanticno da sam ja nabavila njegov broj, dogovorila ponovni susret, poslala odjebenicu savrsenom ljubavniku i pokusala se prepustiti romantici.
romantike uopce nije bilo.
niti prepustanja.
ali bilo je ok kada se dogadjalo.
i ne mogu razumjeti kako se onda covjek vise jednostavno samo ne javi.
da su ga oteli vanzemaljci, da se ozenio ili pozelio postati fucking fratar... fakat me mogao obavijestiti.
mislila sam da se na meni vidi da sam razumna prije svega i da sve mogu razumjeti... zato sam i razocarana.
...........................
doba je godine kad svi rezimiramo, zelimo, zakljucujemo i obecavamo.
rezime:
bila je ovo sve u svemu dobra godina.
zelja:
ne zelim biti tvrdja no sto jesam i manje dati ljudima da mi budu bliski.
zakljucak:
trebala bih pokusati ne ulaziti u komplicirane odnose.
obecanje:
sama sebi obecavam da cu sljedece godine u ovo doba reci da je protekla godina bila najbolja do sada.
dakle,
samo se malo moram potruditi sama oko sebe jos.
osjecam se kao da vrtim neki kotacic koji samo sto nije sjeo na pravo mjesto.
taj osjecaj uzbudjuje i motivira.
sasvim posten rasplet, jel da?