Obrana pješačke satnije – šuma Bočkani, ožujak 1944.
Sovjetske postrojbe izbile su polovicom ožujka 1944. na crtu 25 do 45 km sjeveroistočno od Polocka i privremeno na toj crti prešle u obranu. Sovjetska 9. pješačka satnija iz sastava 287. pješačke pukovnije 51. divizije branila se u šumi oko 900 metara jugoistočno od sela Bočkani. Desni susjed bila joj je sovjetska 7. pješačka satnija koja se branila desno od 9. pješačke satnije. Lijevi susjed pak joj je bila sovjetska 2. pješačka satnija koja je organizirala obranu lijevo od 9. pješačke satnije. Sve tri nabrojane satnije pripadale su sovjetskoj 287. pješačkoj pukovniji. Ustroj 9. pješačke satnije bio je dva pješačka i jedan strojnički vod. Brojčano stanje satnije bilo je 61 vojnik i časnik, a u naoružanju je imala tri teške strojnice, 10 puško-strojnica, 7 lakih strojnica (PPŠ) i 37 brzometnih pušaka. Od streljiva imala je samo 30 000 puščanih metaka i metaka za lake strojnice, 34 protuoklopne granate i 70 ručnih obrambenih bombi. Područje obrane 9. pješačke satnije bio je izuzetno dobro utvrđen i pripremljen za kružnu obranu. Od fortifikacija bilo je izgrađeno 10 drveno-zemljanih bunkera (5 bunkera držalo je pod vatrenim nadzorom prilaze s bojišnice, a 5 bunkera pak prilaze na krilima i u pozadini). Svaki bunker mogao je primiti posadu od 7 vojnika, a imao je do dvije puškarnice za djelovanje. Unutar bunkera izrađeni su ležajevi za odmor posade. Kako je podzemna voda bila visoka poveznice između bunkera nisu bile ukopane kretnice već drveno-zemljane nasute ograde visine1,5 metara i debljine 1,2 metra. U toj ogradi kretnica poveznica napravljena su mjesta za djelovanje iz puškostrojnica kao i puškarnice za djelovanje strijelaca iz brzometki. Na udaljenosti od 80 do 150 metara ispred drveno-zemljane ograde postavljene su žičane zaprjeke i minska polja od po dva reda mina. Svi prilazi bunkerima bili su minirani protupješačkim minama, a svaka vatrena točka za djelovanje lakih strojničara (automatičara) raščišćena su područja na daljinama do 200 metara. Na nekoliko mjesta ispred bunkera uređena su mjesta koja su posjedali laki strojničari u zasjedama. Zapovjednik satnije bio je natporučnik V. Š. Minjin, a njegovo zapovjedno mjesto bilo je u zemunici na položajima 2. voda. Zapovjednik satnije imao je žičanu (telefonsku) vezu sa svim bunkerima i vatrenim točkama koje su se organizirale oko bunkera. Također je i veza s nadređenim, sa zapovjednikom bojne, bila žičana. Vojnici 9. pješačke satnije imali su bogato iskustvo u prijašnjim bitkama i bili su izuzetno motivirani i krajnje pripremljeni za borbu. Krajem svibnja protivnik je napao položaje 287. pješačke pukovnije. Tako je 28. svibnja u 0340 izvršena vatrena priprava napada po selu Bočkani u trajanju od samo 10-tak minuta, a nakon toga u napad je krenula jedna njemačka pješačka pukovnija uz potporu 8 tenkova i tri jurišna topa. Istodobno prema Bočkanima krenule su još dvije njemačke satnije uz potporu 3 tenka. Nekim čudom položaj sovjetske 9. pješačke satnije nije bio jače napadan izuzev slabije minobacačke paljbe po rubu šume. Dalekometno Sovjetsko divizijsko topništvo nanijelo je teške gubitke protivničkom pješaštvu, pa je napad zaustavljen, a pogođena su i dva njemačka tenka. No, njemački napad nije prestao, pa je nakon uvođenja svježih postrojbi isti obnovljen, ali ovaj puta uz zračnu potporu. Ovaj puta njemački zrakoplovi u šest naleta od 0415 do 0630 tukli su položaje sovjetske 9. pješačke satnije. U svakom naletu nalazilo se od 10 do 30 njemačkih zrakoplova, a između naleta zrakoplova položaje 9. pješačke satnije tuklo je protivničko topništvo. Ovaj puta protivnički napad usmjeren je na sovjetsku 7. pješačku satniju koja je morala napustiti svoje položaje, pa je sada položaj 9. pješačke bio nezahvalan, naime, prijetilo joj je opkoljavanje. Da bi stvar bila još gora tijekom bombardiranja prekinuta je žica telefona između zapovjednika 9. pješačke satnije i zapovjednika bojne. Natporučnik Minjin poslao je dvojicu vojnika vezista da poprave kvar. Vezisti su iznenada naletjeli na skupinu protivničkih lakih strojničara. Sovjetski vezisti otvorili su paljbu po protivničkim vojnicima, ali su se i povukli natrag u sastav satnije te izvijestili natporučnika Minjina da je protivnik zauzeo sjeveroistočni rub šume. Zapovjednik satnije odmah je zatražio od zapovjednika vodova da izdvoje po tri puškostrojnice i zauzmu položaj na sjeveroistočnom području obrane satnije te da ne dopuste protivniku prodor u područje obrane satnije. U pripremljene rovove za zasjede zapovjednik je žurno uputio svoje lake strojničare (automatičare). Odmah nakon što su sovjetski laki strojničari postavili zasjedu na rubu šume pojavili su se njemački laki strojničari. Zapovjednik sovjetskih automatičara zatražio je od svojih vojnika da ne otvaraju paljbu dok im protivnik ne priđe na daljinu od oko 50 metara. Njemački laki strojničari tako su uletjeli u pripremljenu zasjedu, pa su gotovo svi stradali. Jedan njemački laki strojničar je zarobljen. Nakon toga na to mjestu otvorena je snažna minobacačka paljba, a nakon nje u napad je krenula njemačka pješačka satnija. Sovjetski laki strojničari morali su se povući u područje obrane svoje satnije. Ophodnja koja je bila upućena prema sjeveru šume vratila se oko 1500 i izvijestila zapovjednika satnije da se iz toga smjera kreće cijela njemačka pješačka bojna. Po položajima sovjetske 9. pješačke satnije izvršena je vatrena paljba, no, njemački vojnici u napad krenuli su u gustim i zbijenim redovima vjerojatno ne očekujući jači otpor. No, kada su se protivnički vojnici približili na udaljenosti od 50 do 100 metara po njima je otvorena strašna ubitačna strojnička i puškostrojnička paljba. Pretrpjevši veće gubitke protivničko se pješaštvo u neredu povuklo natrag. Nakon toga na položaje 9. pješačke satnije njemački vojnici naveli su raketnu paljbu svojih topnika. Međutim sada se dogodilo nešto doista nevjerojatno, ali itekako moguće u veličanstvenim bitkama kakva je bila i ova. Natporučnik Minjin zapamtio je njemačke signale signalnim raketama, pa je i on ispalio signalne rakete iste boje u smjeru protivničkih vojnika. Njemački topnici na trenutak su ostali zbunjeni, ali su ipak otvorili paljbu po vlastitim pješacima. Napad je na trenutak prestao, a zapovjednik satnije to je vrijeme iskoristio da uspostavi tekličku vezu sa nadređenim i susjedima. S druge strane i zapovjednik bojne pokušavao je uspostaviti tekličku vezu sa svojom 9. pješačkom satnijom, ali poradi blizine protivnika tekliči iz bojne nikako se nisu mogli probiti do satnije. Padom mraka njemački inženjerci neprimjetno su dopuzali do žičanih zaprijeka i pokušali otvoriti prolaze u njima. No, sovjetski vojnici su ih zamijetili i po njima otvorili paljbu te ih prisilili na uzmak. Budnost sovjetskih pješaka nije popuštala tijekom cijele noći, a u svakom bunkeru dežurao je po jedan poslužitelj teške strojnice. Svi protivnički pokušaji da otjeraju vojnike 9. pješačke satnije s njihovih položaja propadali su bezuspješno. Ujutro 0855 29. svibnja iz područja Zavonja sovjetske postrojbe uz potporu topništva poduzele su protunapad u smjeru položaja 9. pješačke satnije koja se još uvijek uporno i hrabro branila na svojim položajima. No, taj sovjetski protunapad nije polučio rezultate, pa je opetovan u 1600 istog dana. Ovaj puta sovjetske postrojbe iz pukovnije probile su se vrlo blizu položajima 9. pješačke satnije, ali nisu uspostavljeni kontakti. Nadnevka 30. svibnja u 1500 položaji sovjetske 9. pješačke satnije zasuti su zapaljivim bombama, pa je buknulo nekoliko većih požara, ali satnija je i dalje hrabro držala svoje obrambene položaje. Predvečer do 9. pješačke satnije uspjeli su se probiti sovjetski vezisti poslani iz bojne. Radio uređaj koji su donijeli sa sobom poslužio je zapovjedniku satnije da izvijesti zapovjednika bojne o svom položaju i da zatraži točnu topničku potporu. Međutim, satniji je sada ponestalo streljiva, pa je zapovjednik bojne zapovjedio zapovjedniku 9. pješačke satnije da se povuče u područje obrane 2. pješačke satnije. U najvećoj tišini vojnici su napuštali svoje položaje i u koloni po jedan kretali se za svojim zapovjednikom koji je išao na čelu sa vezistima koji su služili kao vodiči i četiri laka strojničara koji su bili pripravni u svakom trenutku otvoriti paljbu. Bez obzira što je protivnik cijelu noć osvjetljavao svjetlećim raketama položaje obrane 9. pješačke satnije, njezino izvlačenje ostalo je neprimjećeno. Tako je 31. svibnja 9. pješačka satnija kompletna napustila svoje položaje, a za tri dana naporne borbe uništila je oko 100-tinjak protivničkih vojnika te zarobila po jednog vojnika, dočasnika i časnika. Satnija je izgubila 4 vojnika, a imala je i 6 ranjenika. Za svoju hrabrost i ustrajnost u borbi svi vojnici, dočasnici i časnici 9. pješačke satnije odlikovani su medaljama za hrabrost.
Post je objavljen 29.12.2007. u 15:21 sati.