Život nije savršen. To svi već jako dobro znamo. To je tako jasna već stvar da ju je uopće i glupo ponavljati. Ali što je onim drugim dijelovima života, jesu li i oni savršeni?
Postoje li zbilja savršene obitelji.. i kako je to kada se napokon uvjerimo da nikome nije savršeno i onda spoznamo da nekome zaista i je?
Što me najviše zbunjuje je onaj dio o ljubavi, sreću i takvim stvarčicama. Bilo bi bolje da kažem tu stvarima, jer opet, nije to samo nešto. Koliko krajeva ima neznam, opisanih svugdje, u knjigama, u filmovima i sl. a da su baš ono savršeni. Meni nije jasno zašto ima toliko mjesta koja nas na to moraju podsjećati.. je, istina je budemo mi i sretni što nam se neznam glavni lik napokon zaljubi, pa nakon mnogih kompliciranih situacija bile one originalne ili već oni dosadni klišeji, tako predvidljivi i nerealni da glava zaboli, napokon nađe sreću s onim drugim ili drugom,za koju mu cijeli film/knjigu govorimo, ''ej, pa to ti je onaj pravi..kako to ne vidiš??'' imamo li i mi ''takve prave'' pa smo i mi glupi poput izmišljenih likova ili takvi završeci postoje samo u mašti? Znači, isprva sam sretni, nekako nam možda dođe čak i nada da bi se to moglo i nama desiti, neznam, dobijemo neku vjeru.. a onda taj osjećaj preuzme tuga.. tuga zbog toga, što je film/knjiga koja nas je tako napeto držala gotova i iako su oni sretno završili, mi nikada nećemo, jer nam se takvo što neće dogoditi. Oni su sretni imaju jedno drugo, a mi smo sami na kauču utonjeni u vlastite probleme i razmišljanja.. u potrazi..za ''onim nečim''... onim nečim što nas čini sretnima, što nam život znači, i bez čega bi nam život bio nezamisliv. Da...
Stvar je u tome, da iako većina tvrdi da savršenstvo ne postoji, ne slažem se s tim. Ono postoji, ne kao cjelokupno, to ne, naravno..al u nekim djelićima, ako imamo sreće (neću dodat hrabrosti ili pameti, ili takvog nešto jer tu stvarno igra baš čista sreća, na koju ne možemo utjecati) možemo naići na nešto što će nam život učiniti savršenim barem u jednom malom dijelu. Ponekad nam se i pružaju prilike i mi ih olako odbacujemo,a kasnije žalimo.. ako smo ih već odbacili zbog čega onda žalimo, samo si još gore radimo i pritom trošimo vrijeme i prilike za dobro raspoloženje. Prilike treba zgrabiti.. sad i odmah! Jer nismo u filmu ili knjizi, neće nam se ponovo pružiti, onako sasvim slučajno naići, točno iza ugla..
Savršenstvo postoji, bar za mene.. meni još trenutno ništa nije savršeno. Malo bi i glupo bilo,ipak sam ja tek na početku.. ima vremena, iako ga baš i nema..haha.. savršenstvo predstavlja za svakoga nešto sasvim drugo, jer smo svi mi individualni, osim onih koji nisu ono što jesu, nego se krpaju drugima, ili tuđa mišljenja prihvaćaju kao svoja vlastita, zbog raznih razloga..ali o tome nekom drugom prilikom..
Znači.. želim vam da ovo malo praznika (iako se čini mnogo dana, ali kada se oduzmu blagdani i dani provedeni u kupovanju ili nekim radnjama koje sada moramo obavljati kada smo na praznicima, nova šk godina jako brzo dođe..) provedete u sreći. Nađite ju, iskoristite ju, ali ostavite malo i za druge, kako bi vaša sreća nakon što ste ju prenjeli i na druge,bila još veća i trajnija.. i želim vam nešto na što ćete moći ponosno i sretno uzviknuti: ''da! To je savršeno!''
Pozdrav!
Post je objavljen 29.12.2007. u 14:23 sati.