.... je film koji sam namjerno propustio na ovogodišnjem izdanju ZFF-a. Namjerno, no da li i pogrešno?
Ne, jednostavno je trebalo neke filmove žrtvovati. Iako sam imao neki predosjećaj da je riječ o izvrsnom filmu, u tome se nisam prevario. Rijetko da vidite uopće western kao film i žanr ali ta rijetkost zapravo daje kvalitetu. Ne tako davno je bio na programu kina australski film "Proposition" po scenariju Nicka Cavea. Ne bih sad išao u usporednu analizu ta dva filma no mogu samo reći da su posrijedi dva izvanredna izdanja žanra na umoru.
Zapravo sjetio sam se ovog australskog westerna više zbog Russela Crowa koji je jedan od glavnih aktera obnovljenog izdanja "3:10 to Yuma" u ulozi revloveraša, pljačkaša i ubojice Wadea.
Prošlo je dosta od originala sa Glen Fordom, a i iako imaju istu ili sličnu tematiku ipak je ovaj grublji i realniji. U međuvremenu su se "skuhali špageti", tako da je nesumnjivo na ovaj remake imalo utjecaja i taj western podžanr. Osobno po nekim scenama me je film podsjetio na "C'era una volta il West" (Once upon a time in the west) Sergia Leonea. Pogotovo me na to podsjetila završna, zaključna scena i vizuelno i auditivno. Naime zvuk parne lokomotive a i panorama na Rocky Mountains, željeznica, grubi, prljavi, krvavi, zli likovi. Dobro jedino u toj sceni nema mr. Harmonice ili Charlesa Bronsona. Možda jedina poveznica bi mogla biti osim pozadine kadrova i likova koji paradiraju filmom i obitelj Fonda. Naime u spomenutom spaghettiju glumi Henry Fonda, zlikovac a u ovom je njegov sad već ostarjeli "goli jahač" Peter Fonda. Vidi se da western teče u venama obitelji Fonda. Uloga koju ima u ovom filmu Peter je epizodna, ali odlična, koja se uklapa u fenomenalne izvedbe dovojice glavnih nositelja filma... Rusella i Christiana.
Osim odlične kamere u filmu je koliko vidim kad čitam kometare raznih gledatelja ne samo na mene imala i muzička pozadina. Dakle scenografija i muzika su uz odličan glumački performans odigrali ključnu ulogu u ovom filmu da ga proglasim jednim od filmova godine.
No film me nije impresionirao svojom tehničkom audiovizuelnom dotjeranošću već pričom.
Priča koja nije u pozadini ovog spektakla a govori nam o odnosu oca i sina, o poštenju koje je nekako kao vrlina u našem društvu izumrla i naravno o principima koji se neki ipak drže.
Dobro je za priču da se ne ide za crno bijelim portretiranjem, zapravo karikiranjem likova kako je to nekad bila navada u tom žanru. Sjećam se da je John Wayne uvijek bio pozitivac a svi ostali neumitno negativci. Ta raspodjela je bila očita od prvog kadra i vi se te se mogli udobno smjestit u fotelju i bez puno muke pratiti radnju koja je imala nekakav linearni karakter bez obrata koji bi ipak mogao popuniti vaše ipak nezamjetne moždane kapacitete. Dakle u ovom filmu to nije razvidno i vidi se kvalitetan pomak od takve vrste westerna.
Post je objavljen 25.02.2008. u 23:39 sati.