Nestvarna je ova tisina u meni;
prozirno cisto praskozorje...
Kao smrznuta okna, kapci se spustaju.
Ne smijem sklopiti oci!
Rasplinut ce se nesebicne misli,
trenutak najiskrenije tihe tuge nestat ce
ne zabiljezen.
Bez glasa, molim za tebe,
snagu nas
i jedno jutro sa laganim kapcima;
jos tise te volim.
Svaka bijela pahulja boli tvojom njeznoscu.
U toploti svijece - osjetim te.
Zlatnim dahom topis mi sjecanja.
Meka prtina ne prasta tisinu.
Skripe koraci pod prozorom, ispracaju noc.
Bez glasa, molim se.
Najtise volim te, najtuzija bajko moja.
Post je objavljen 29.12.2007. u 01:10 sati.