Savršeno uhvaćen prizor za velikim stolom usred
blagavaonice ispunjene čudnim mirisima različitih
ega koji se ispremiješaše u pokušajima nadglasavanja
onih drugih, koji naravno, nisu u pravu. Neki pričaju,
neki ne pričaju uopće.
Plavokosa žena s obrvama nacrtanim crnom olovkom
za oči, nemilice guta preostale zalogaje s plavog tanjura,
obrisavši se plavim ubrusom glasno prokomentiravši
jutrošnju naslovnicu novina s riječima kako su to sve laži.
Čovjek s desna, prekriživši ruke na prsima, očito
negoduje u vezi obroka serviranog pred njega, pričavši
o danima provedenim iza rešetaka. Sve je to bilo nepravda
Zaista je. I danas je. I ne umije zatrti gnjev. I ogromnu mržnju.
Plavokosa žena: Vjerujete li u to?
Čovjek: Nemoj se petljati u muške stvari. Pusti me.
Plavokosa žena: Ne možeš tako. Sjeti se da sam ti sestra.
Čovjek: U ovim trenucima to i nije tako važno.
Muškarac koji se bliži četrdesetoj lupka nogom o stolicu i
glasno uzdahnuvši, položi pribor za jelo u tanjur, ostavivši
svoje mjesto urednim, progovorivši svega par riječi s
pokušajem razbijanja napete situacije.
Muškarac: A jeste li čuli za Josipa. Ali baš istinu?
Plavokosa žena: Ne, nemoj. Ne želim o tome. Jedimo sada u miru.
Muškarac: Pojeo sam. I želim normalno razgovarati.
Čovjek: Pusti žene. Radije bih opet u rat nego ih trpio.
Crvenokosa djevojčica šutke smjerno pogledava oko sebe.
Zagledala se u mrlju na bijelom blagdanskom stoljnjaku s
mišlju kako se želi maknuti od stola. Tek toliko da si natoči
ugljičnog dioksida u plavu čašu i uputi se šutke na kat.
Crvenokosa djevojčica: Hoće li tko štogod popiti?
Plavokosa žena: Rakijicu. Trebala si me to pitati prije jela.
Crvenokosa djevojčica (u sebi): Ma daj. Hoćeš još muzičku?
Čovjek: Nešto žestoko. Bilo što. Da ubije ove nečistoće.
Muškarac: Šizi. I šuti ovaj put.
Žena s naočalama još uvijek stoji iza šanka u kuhinji.
Zvala sam je, ali vječito ima nekog posla. Mrmlja nešto
sama sebi u bradu. Sada naglas progovorivši par riječi,
sjeda kraj crvenokose djevočice i jede.
Crvenokosa djevojčica: Dobar tek. Da ti dodam papar?
Žena s naočalama: Hvala mazo. Jedi još.
Klinjo nasuprot crvenokose djevojčice očima joj pokazuje
da mu je dosta svega. I da želi da mu malo natoči u čašu.
Crvenokosa djevojčica: Evo mali. Sad će početi utakmica.
Klinjo: Ok, ajd, idemo sad?
I dalje pokazuje očima da mu potvrno odgovori.
Crvenokosa djevočica: Hajdemo. Ponesi bocu.
Za stolom ostade četvero ljudi različitih generacija. U to
se na vratima pojavljuje žena u crnom zaželjevši dobar
dan i ispričavajući se što kasni jer je imala gomilu posla.
Žena u crnom: Nisam gladna. A ionako ste već završili.
Svi razvukoše osmijeh kada je ušla u prostoriju. Nekako,
ona sva napetost je iščezla. Svi se pretvaraše kao da
se obožavaju najviše na svijetu.
Čovjek: Ide li se večeras na piće?
Muškarac: Ide, naravno da ide.
Plavokosa žena: Eh, i meni bi odgovaralo jedno.
Čovjek: A ne, evo je opet. Ne, idemo sami. Ne miješaj se u muška posla.
Situacija iz glave, s ponekim situacijama
s današnjeg ručka.....
Pozdrav,
eMDe
Apdejt:
Prođe točno godina dana otkad kupih marte....
Post je objavljen 28.12.2007. u 22:45 sati.